Postovi

Ne.

Slika
Ne znam zašto se mojim starcima činilo jako pametnim učiti svoju djecu da ne govore ne. Nikome, ni njima, ni profesorima, ni nadređenima… Budi poslušna i kimaj pognutom glavom. Ne izgovaraj ta dva zabranjena slova - N E.
I tako odrasteš s uvjerenjem da moraš prihvaćati sve što ide na tvoju štetu, uvijek reći da, i možda samo nečujno prigovoriti, u sebi.Svijet izgleda kao mjesto u kojem su se svi urotili protiv tvoje volje, uvijek su tuđe želje važnije od tvojih, uvijek moraš žrtvovati nešto svoje u korist nečeg tuđeg. Dok napokon ne shvatiš da si odrasla osoba i da imaš pravo odbaciti sve naučene obrasce koji ti više ne služe. Imaš pravo odbaciti sve što više ne doprinosi tvom životu, pa čak i uvjerenja usađena od roditelja.
Čudesno je koliko oslobađajuće djeluje kada shvatiš da smiješ reći ne svima i svemu. Reći ne nije sebično, reći ne je poštivanje sebe, svog vremena i prostora. Reći ne nije bezobrazno, reći ne je samo davanje do znanja drugoj strani da se ne slažeš s tim što on…

Mudra gospodo zaostala u '65toj, ovo je Hrvatska 2018.

Slika
Drage gospođe, lijepo vas molim da svoja mudrovanja ostavite u onom davno prošlom vremenu. Nije da ne cijenim životno iskustvo i mudrost koju nose godine, ali iskustvo života nekad nema veze sa životom danas. 
Smeta me što stariji ljudi nas mlađe smatraju glupima, nesposobnima, lijenima… „Ja sam s 20 godina kupila svoj prvi stan, sve na kredit, kredit mi je bio pola plaće…“  Da? Kad, '61? Kad krediti nisu bili ni u švicarcima ni u eurima. Kad se ugovor o radu potpisivao jednom u životu, odmah poslije škole i miran si do penzije. Lako se dizalo kredite kad nitko nije strepio nad svojim radnim mjestom ni nad zarađenom plaćom. A često su se dijelili i stanovi, pa kad već imaš krov nad glavom lako je kupiti i kuću na moru, i komad zemlje nek se nađe, i nešto djeci da se ostavi. To je bilo neko vrijeme prije nas, kad su naši nonići bili mladi, kad se nije samo preživljavalo i kad se moglo priskrbiti nešto više.
Kad su naši starci odrasli i osnovali svoje obitelji, sistem se već opasno…

Neizbježna nestalnost života

Slika
U zadnje vrijeme osjećam se kao da mi je netko reprogramirao mozak. Onako naglo, odjednom, switch, bum, potpuno novi sklop u glavi. Znam da se to nije dogodilo preko noći i da me vjerojatno nisu oteli vanzemaljci dok sam spavala. Znam da je to sve rezultat procesa koji su se odvijali zadnjih nekoliko godina. Ali ipak…  kao da sam do nedavno bila druga osoba. Težila ciljevima koji nikad i nisu bili moji, pretjerano razmišljala, bivala neosnovano zabrinuta, dozvoljavala strahovima da me koče… A onda sam postala istinski svjesna prolaznosti svega oko nas pa i nas samih. Nestalnost doslovno svega u životu natjerala me da razmislim o tome što je doista vrijedno.
Ljudi teže novcu, moći, karijeri, ugledu… to je kula od karata koja će se sama urušiti i u danu bez vjetra. Posao možeš izgubiti samo tako, a s njime i novac, karijeru, ugled i moć. Tako ti je dobro išlo, baš si razradio svoj tridesetogodišnji financijski plan, kredit za stan za deset godina zamijenit ćeš kreditom za kuću, u među…

Kad se rodiš nekako drugačiji…

Slika
… ne smiješ dozvoliti da te uvjere da moraš postati isti. 
Kad sam bila mlađa bilo mi je puno jasnije tko sam, zašto sam tu i u kom smjeru želim uputiti svoj život. A onda sam sve to nekako zaboravila. Zadnjih godina tako sam se jako trudila postati nešto što nisam. Težila sam stvarima koje zapravo nikad nisam željela. Izabrala sam taj „lakši put“ koji nije bio nimalo lagan. Naći posao koji zapravo ne želiš u svijetu koji ti se gadi nije lakši put. Toliko sam vremena i energije potrošila na stvari koje su zapravo nevažne, dozvolila sam da me povrijede ljudi koji tako nebitni. Potpuno sam odlutala od sebe, čak me intuicija napustila. Ostala sam izložena nemilosti ljudi koji mi bez prestanka govore da ne vrijedim. 
Nikako nisam mogla shvatiti zašto mi toliko dugo ništa ne ide od ruke, zašto mi se život još nije složio na mjesto… Možda je sve to znak da uporno guram u krivom smjeru. Možda moj život ne mora biti kao životi drugih: završi školovanje, nađi posao koji plaća režije, posadi s…

Život je fucking mess

Slika
Živciraju me ljudi koji propovijedaju životne mudrosti kao: slijedi svoje snove; slijedi svoje srce; odaberi posao koji voliš i više nikad nećeš morati raditi… bla bla bla… Ti su ljudi zgrnuli bogatstvo uvjeravajući druge da bi život trebao biti bajka, a ja sam bila jedna od onih koji su pušili te gluposti i širili ih dalje. U svojim dvadesetima vjerovala sam da će se život pokoriti preda mnom i prostrijeti crveni tepih ispod mojih nogu. Vjerovala sam da ću živjeti svoju bajku. Podcjenjivala sam druge, pametovala o situacijama u kojima se nikad nisam našla, o izborima o kojima nikad nisam morala razmišljati, o odlukama koje nikad nisam morala donijeti. Tvrdila sam da nemam predrasude, a imala sam ih prema svima. 
Nitko ne govori o tome da život postaje sve teži. S trideset shvatiš da sve što si mislio da znaš zapravo ne znaš, sve u što si vjerovao je laž, a sve čemu si težio samo je neki isprazan cilj. Veze su teže, obiteljski odnosi kompliciraniji, prijateljstva se brže raspadaju. P…

Normalnost licemjerja

Slika
Kad krenu priče u Prideu oni koji ga ne podržavaju imaju samo jedan argument: „ja ne paradiram i nikome ne namećem svoj privatan život“. Ma je li? Nikome ne namećete svoj privatan život, a silujete Instagram i Facebook svojim after seks selfijima, fotkama s romantičnih večerica, šetnjica, putovanja, vjenčanja, o da vjenčanja... skupljate likeove i komentare tipa: aww, slatki, kissy kissy… Nitko vas ne naziva bolesnicima i pederčinama.
Svoju „normalnost“ namećete drugima i svaki put kad neumjesno komentirate da je nekome vrijeme da uđe u vezu ili brak ili dobije dijete. Paradirate svaki put kad svog partnera/partnericu primite za ruku dok šećete gradom, svaki put kad se poljubite u javnosti, svaki put kad ponosno kažete: „Ovo je moj dečko“. Da, paradirate svakodnevno i namećete svoj privatan život svima oko sebe, a toga očito niste svjesni. Kako bi i bili kad ste rođeni „normali“ po kriterijima: Hrvat, katolik, straight. Vi ne znate kako život izgleda onima koji su imalo drugačiji. O…

Od mjere do karijere za rođake i kumove

Slika
Foto:Ministarstvo rada i mirovinskog sustava 

Tako sam sretna što je Vlada predstavila čak 9 novih mjera za zapošljavanje i to baš u trenu kad smo moje dvije frendice i ja gotovo istovremeno ostale bez posla. Kakve li sreće, ne moramo kruh tražiti u tuđini. "Mjere će pridonijeti gospodarskoj stabilnosti i rastu…“ , naravno – kao i sve do sada.

Najjači adut je i dalje genijalno stručno osposobljavanje. Meni je osobno smiješno što se mjera smatra diskriminirajućom samo zato što je namijenjena mlađima od 30 godina. Mjera je diskriminirajuća za SVIH – i za one strije od 30, i za one koji su već stručno iskorišteni, i za one koji iz bilo kojeg razloga ne zadovoljavaju uvjete, i za sve one koji ne mogu preživjeti mjesec s 2400 kuna (a budimo realni to su svi oni koji ne žive na grbači roditelja ili sponzora). Ova mjera ide samo na ruku poslodavaca, besplatna radna snaga je tu. Nekako se uvijek poklopi da potreba za radnikom na tom radnom mjestu prestaje s prestankom jadnikova stručnog o…