Misija shoppinga: nađi original
Moja misija dana „nađi original starke“ završila je rezultatom: 3 originala : 3 milijuna fejkova! To što se prodaju u dućanima, a ne na placu ne znači ništa. Na originalnim unutarnjim etiketama piše CONVERSE®, a ispod logo zvijezde je znak ® ili ™. A sad, tko to gleda i zašto bi se uopće time zamarali? Stoje na policama dućana, ispod njih je cijena uvijek preko 500 kuna. Pa to valjda znači da su original? Ne!
Tako sam se ja
zajebala s dva para. Sva sreća u vrijeme popusta, pa ih nisam platila po punoj
cijeni. Ipak za smeće koje sam dobila trebala sam platiti puno manje. Nije mi
uopće palo napamet da „pravi“ dućani u centru Zagreba prodaju fejk robu. Mislila
sam da tog ima samo na placu i da su fejkovi preočiti, tipa: abidas, mike i to.
A svako toliko na carini i padne neka pošiljka lažne robe, pa sam zaključila da
netko kontrolira to što nam se prodaje.
Naravno, nisam na
prvu skužila da sam kupila lažnjak. Da sam ih prepoznala odmah ne bi ih ni
kupila. Ali već nakon mjesec dana počele su se raspadat. Mislila sam da je to
zato jer su krpene i naravno bilo mi je drago što ih nisam platila 529 kn,
koliko im je bila prava cijena. Onda sam našla na popustu i kožne starke, baš
su mi trebale za zimu. I vrlo pametno, kupila i njih.
Kad sam ponovo
krenula na zumbu iskopala sam stare convesrice za dvoranu i sjetila se da sam
ih kupila prije nekih 7 godina, ako ne i više. Isto na popustu, sjećam se da
sam baš jeftino prošla. Ali te tenisice su još cijele. Malo su izlizane, ali su
čitave. Tad mi tek nije bilo jasno kako je moguće da jedne patike iste marke
traju 7 godina, druge 3 mjeseca. Prevrtala sam po rukama te stare da bi skužila
u čemu je fora. Preokrenula sam jezike tenisica naopako i tek sam tad
primijetila koliko su etikete s unutarnje strane različite. Na etiketi onih
starih piše CONVERSE®, a ispod zvjezdice je znak ™, proizvedene su u Kini. Na
etiketi platnenih uopće na piše CONVERSE, proizvedene su u Indoneziji i negdje,
baš nigdje nema ni znaka ® ni ™. Pomislim: „fak, kupila sam fejk starke“ i
trčim po one najnovije, kožne i molim Boga da su bar one original iako znam da
nisu, i one su se počele raspadati čim sam ih obula. Pogledam njihovu etiketu i
da, točno kako sam i mislila. I one su lažnjak, raspast će mi se za mjesec
dana, čim padne kiša noge će mi smočit…
Ljuta, ljuta, ljuta!
Ne znam ni na koga točno. Na svoju naivnost? Ipak je općepoznata stvar da se
posebno za nas proizvodi smeće koje nam se prodaje pod prestižnim markama. Nutella,
Ariel, Nesquik… već se po ambalaži i etiketi vidi za koga je proizvedeno. Kao da
nismo dovoljno jadni pa nas se treba i na taj način pljačkat. Gdje je ta
zaštita potrošača? EU standardi? Bar da vrijedi ona „koliko para toliko muzike“.
Kad nešto platiš da znaš šta si platio i šta dobivaš. Kod nas valjda vrijedi „daj
nam sve, dat ćemo ti ništa“. Novac zapadnjaka vrijedi više nego naš, imaju ga
više i za njega dobivaju više. Nama će na prevaru i zadnju lipu iščupat iz
džepa.
I na kraju, nije bitno
do kakvih sam zaključaka došla danas svojim malim istraživanjem, bitno je to da
mi je teta koja radi na Ledo škrinji u centru izdala fiskalni račun za
sladoled. Država nije ostala zakinuta.
Primjedbe
Objavi komentar