Ja nisam ovca

Vječna tema podstanarskog životarenja, od rupe do rupe i stres traženja stana po xyzᴺ put! Ne znam šta na tu temu još nije rečeno al ajmo još jednom. Broj 1: šupe u podrumima Super je što ste uz vaše divne stanove dobili na korištenje šupe u podrumu zgrade, al nije super što ste ih prenamijenili u „stanove“ koje iznajmljujete za 300 eura. Ili se vi to možda brinete o nama jadnim podstanarima, ako se stvari zakuhaju (a kuhaju se) pa dođe do trećeg Svjetskog rata mi, štakori i žohari u tim podrumima bit ćemo jedini preživjeli. Broj 2: o this is new – Agencijska provizija Ok, jasno mi je da postoje agencije za posredovanje nekretnina bla, bla… I da sad dođem u neku agenciju i kažem: nađite mi stan, takav i takav, tu i tu , bilo bi mi jasno da će mi naplatiti tu uslugu. Al ovo mi je super ekstra, kul fora. Dakle, ja tražim stan sama sa sobom, visim po Njuškalu, zivkam ljude, razgledavam podrume i šupe koji su, mora se priznati, odlično opremljena skloništa u slučaju globaln

Aaa, falio mi je ovaj blog. Živjeti od pisanja i živjeti za pisanje nije isto. Ah, kad bi bar mogla reć da živim od pisanja, ne živim – pokušavam preživjeti. Well, kako god, čim uzmeš lovu za nešto prodaješ dio svoje slobode. Dio slobodnog vremena, dio slobode izražavanja, dio slobode da ostaneš dosljedan sebi. Možeš ti zadržati svoj stil dokle god se on uklapa u stil i ton onog tko te plaća. Moraš onda i pazit kako se javno izražavaš, ne bi baš bilo cool da klijent za kojeg si napisao copy pročita negdje kako misliš da je njegov proizvod sranje. Ne znam ni šta bi mislila na primjer o Šalkoviću i njegovom kurvanju. Zapravo, raspravlja sam s frendicom o tome relativno nedavno. Rekla je da je njoj to ok, da sam ja vjerojatno ljubomorna jer uzima dobre pare za to i da je moje pisanje PR tekstova zapravo ista stvar. Ha, ne znam baš. Branila sam se time što je PR tekst uvijek PR tekst, iza njega ne stoji onaj tko ga piše svojim imenom i stavom već kompanija u čije ime piše. Al ne