Traćenje života
Probudi se rano, ulij u sebe dozu kofeina, operi oči, obuci nešto ispeglano, trči na tramvaj, i onda sjedi, sjedi, sjedi u uredu dok Sunce ne zađe. Nakon toga si slobodan, dok se Sunce opet ne pojavi. I opet te trgne iritantan zvuk, u isto vrijeme, i opet sve ispočetka, i spočetka, i ispočetka… Do vikenda il nekog praznika, a nakon toga sve opet ponovo… Kako si se našao tu ni sam ne znaš. U krugu bespomoćnosti iz kojeg ne želiš van. Vani je nesigurnost. Nisi to htio. Dok si bio mlad snovi su bili veći od strahova i hrabrost jača od nesigurnosti. A onda te nekad, negdje život opalio po njušci i spustio si je prema tlu. Kraj. Kapitulacija, predaja, poraz. Naučili su te budeš sretan ako imaš ured u kojem možeš sjediti, ako imaš plaću s kojom možeš životariti. Budi skroman, ne traži previše, misli na one koji nemaju ni to… I sve izgleda super gledano izvana, al iznutra je trulo, smrdljivo, ustajalo. Znaš da stojiš na istom mjestu već godinama. Pomisliš ponekad: „koje