Ja nisam ovca

Nemoj biti razmažena i bahata, radi za soma i 600. Ooo gle, povećali su ti plaću na dva i 400. Jeeee!!! Kava sreća. Ni da si svoje dvije diplome zajedno s tuljcima uguram u guzicu ne bi me toliko zadovoljile. Pusti ti pare, iskustvo je bitno. Naučit ćeš, naučit ćeš svašta. Naučit ćeš da je život fer i sve je predivno, predivno… ili ipak ne?  Kako god, imaš samo jednu šansu i samo jednu godinu. U kakvu ćeš firmu upasti i kakvo ćeš iskustvo steći to je čisti rulet, a šta ćeš nakon toga i nije tako neizvjesno, vratit ćeš se doma - na burzu. I ne brini, bilo da si stručno osposobljen ili onesposobljen ostat ćeš na burzi, i ako znaš nešto radit ostat ćeš na burzi, i ako ne znaš ostat ćeš na burzi. Pa razmisli malo. Situacija je sasvim logična. Zašto bi te itko zaposlio za 4, 5 soma, plus doprinosi i pizdarije, kad lijepo može uzet nekog klica na trošak genijalne nam države. Pa su tako naravno istrebljeni svi “normalni” poslovi i oglasa za “prava” radna mjesta više nema. S

Nosila te roda prema nekoj obećanoj zemlji, jednoj skladnoj obitelji… Trebala te iskrcati na posljednjem djeliću zemaljskog raja, al ispao si joj iz kljuna u neku jebenu Hrvatsku, u poprilično sjebanu obitelj, u najsjebanije vrijeme, vrijeme rata i inflacije, vrijeme krize i nezaposlenosti… Tvoj život nije ni počeo a već je krenuo krivo, samo zato što te dopala neka šeprtljava, nemarna roda. Često se pitaš kako bi tvoj svijet izgledao da je glupača obavila posao kako treba. Da su tvoji roditelji bili potpuno spremni za bebu kad je stigla, da su imali novca, volje i vremena od djeteta stvoriti uspješnog čovjeka. Da nisu forsali svoje fiks-ideje, da su živjeli u skladu sa sobom i okolinom. Da su pametnije odlučivali, da su manje griješili i da nisi morao živjeti s njihovim pogreškama… Da nisu krivili druge za svoje neuspjehe, da se nisu bojali života i da nisu taj strah prenijeli na tebe. Nešto kao pokušavaš sa životom koji te dopao, al nekako ne ide pa kriviš vrijeme, mjes