Od mjere do karijere za rođake i kumove

Face koje ulijevaju povjerenje.

Foto: Ministarstvo rada i mirovinskog sustava 

Tako sam sretna što je Vlada predstavila čak 9 novih mjera za zapošljavanje i to baš u trenu kad smo moje dvije frendice i ja gotovo istovremeno ostale bez posla. Kakve li sreće, ne moramo kruh tražiti u tuđini. "Mjere će pridonijeti gospodarskoj stabilnosti i rastu…“ , naravno – kao i sve do sada.

Najjači adut je i dalje genijalno stručno osposobljavanje. Meni je osobno smiješno što se mjera smatra diskriminirajućom samo zato što je namijenjena mlađima od 30 godina. Mjera je diskriminirajuća za SVIH – i za one strije od 30, i za one koji su već stručno iskorišteni, i za one koji iz bilo kojeg razloga ne zadovoljavaju uvjete, i za sve one koji ne mogu preživjeti mjesec s 2400 kuna (a budimo realni to su svi oni koji ne žive na grbači roditelja ili sponzora). Ova mjera ide samo na ruku poslodavaca, besplatna radna snaga je tu. Nekako se uvijek poklopi da potreba za radnikom na tom radnom mjestu prestaje s prestankom jadnikova stručnog osposobljavanja. Znate kako to ide: ti si super, al ne toliko super da bi te plaćali… Evo ti noga u guzicu, al ništa ne brini, bit ćeš ok, Vlada za tebe ima još 8 mjera.

Čitam upravo na Večernjaku da nitko ne zna jesu li ti mladi nakon jednogodišnjeg rada za siću pobjegli van ili su ostali jer su našli bolje plaćeni posao. Ja znam gdje su, ako nisu vani onda su ponovno na burzi. Bez nade i perspektive, ogorčeni, iskorišteni, razočarani. Dano obećanje nije održano. Nevažno je imaju li 29 i po, ili 30 godina. To su visoko obrazovani ljudi, koji nisu bili ponosni već su ponizno radili za siću kako bi stekli iskustvo, došli do bolje plaćene pozicije, a sad u tu, na burzi odakle su i krenuli. Ovaj put nemaju ni to lažno obećanje, ni tu lažnu nadu, osjećaju se kao da su prokockali jedinu šansu koju su imali. Znate li koliko je teško pronaći normalan posao, ono s plaćom i to. Ne znate? Samo bacite pogled na stranice HZZ-a. Uz 99% oglasa u plavom kvadratiću stoji Stručno osposobljavanje za rad.

Dok skupljamo papire i borimo se s birokracijom kako bi iskamčili bar tisuću kuna socijale – naknade za nezaposlene il kako god to zvali (o Bože, nikad nisam mislila da ću već u 30toj postati socijalni slučaj), pitamo se: jesmo li zaista toliko nesposobni. Srećom u ovoj državi postoji jedan pametan čovjek, zovu ga Krule, on je objasnio sve:

„Niste vi uništili, vi ste SJEBALI. Kužite? SJE – BA – LI. Tim sjebanlukom, sjebali ste i malog poštenog čovjeka, koji sam sebi nameće da je nesposoban, a zapravo…PREŽIVJETI u ovoj hrpi govana koju ste vi izasrali, može samo nadčovjek…superčovjek…jebeni SUPERMAN.“ Obavezno pročitati cijeli tekst.

Istovremeno se kumovi, rođaci, prijatelji… postavljaju na izmišljene pozicije s brutalnim plaćama, doživotnim ugovorima i beneficijama o kojima mali pošten čovjek ne može ni sanjati. To nisu izolirani slučajevi o kojima se čuje u medijima sad pred izbore kako bi se zaspinalo protiv ovog il onog političara, to je pravilo. O tome pjevaju svi koji rade u državnim službama. Da bi se tamo uguzio nije važno imati najbolji CV presudno je imati najjaču vezu.

Bez obzira na nove mjere i sve napore Vlade da mi osigura posao evo i mene na tamnoj strani izdajica zemlje, nezahvalnih mladih koji googlaju: kako pobjeći iz Hrvatske i štede za jednosmjernu kartu prema zapadu.