Moj život, moj film

U jednom periodu života bila sam u fazi cendranja uz film The Holiday na repeatu. Potpuno sam se mogla poistovjetiti s Iris. Ok, nisam se pokušala ugušiti plinom, ali… uvijek sam bila ta neka druga, peta, zadnja. Jer sam si dozvolila da budem. Nisam znala otići kad me se ne cijeni. 

Ne samo da nisam znala otići, već sam se u ime borbe za ljubav svog života grčevito hvatala baš za svakog kretena koji me odbacivao. Stalno sam osjećala da nisam dovoljno nešto, dovoljno lijepa, dovoljno pametna, dovoljno zanimljiva… dovoljno ta. Bila sam potpuno uvjerena da nešto jebeno nije u redu sa mnom. I nije bilo. 

You’re supposed to be the leading lady of your own life, for God’s sake… Zvuči tako jednostavno, a djelovalo je tako neprimjenjivo. Sad sam si smiješna. Voljela bih se vratiti desetak godina unazad i lupit si par šamara. Ovo je jednostavno da jednostavnije ne može biti. Tvoj život, tvoj film, tvoja je glavna uloga. Okreni se i odi od svakoga tko te pokuša uvjeriti u suprotno. 

Sad mi je jasno da se to može primijeniti na svaki segment života, na sve odnose bilo ljubavne poslovne, prijateljske, obiteljske…  Ti odlučuješ o svemu i imaš pravo odbaciti sve što ti ne paše. Po prvi put mi je jasno da ne moram napraviti ništa da bih nekog zadivila, impresionirala, učinila zavidnim. Ne moram se prikloniti masovnom razmišljanju da me ljudi ne bi smatrali čudnom, ne moram imati radno mjesto zvučnog naziva (direktor, doktor, odvjetnik, menadžer…) da bi me ljudi smatrali uspješnom, ne moram nositi skupu odjeću da bi me ljudi smatrali modernom, ne moram imati savršenu obiteljsku fotku na Instagramu da bi me ljudi smatrali sretnom. 

Imam pravo odustati od posla koji ne volim, imam pravo tražiti veću plaću ako znam da je zaslužujem, imam pravo tražiti da se poštuje moje privatno vrijeme, da se količina prekovremenih sati i rada vikendom svede na nužni minimum. Imam pravo tražiti bolje uvjete, i imam pravo zauzeti se za sebe kada se ne poštuju moja prava.

Imam pravo prekinuti toksične odnose svake vrste. Nije uvijek lako, čak je s dečkima i najlakše: Kreten si, odjebi, bok! Al tu su frendice još iz vrtićkih dana, odrastanje vas je pretvorilo sasvim različite osobe. Viđate se rijetko na nekakvim obljetnicama, a ti stršiš ko crna ovca u kokošinjcu, jedina bez muža, djece, prstena ili dečka. Si našla koga? Pa šta čekaš? Evo ja već treći put trudna. Završit ćeš ko susjeda od moje tetke, 36 godina ima i još je sama, bez muža, bez djece, luđakinja, kažu da s 40 mačaka živi… pssst. Da, imam pravo prekinuti dugogodišnja „prijateljstva“ koja to zapravo nisu. Nitko me nema pravo vrijeđati niti smatrati neuspješnom jer nisam ostvarila ciljeve koji nisu moji. 

Tu je i obitelj, rodbina, svi su oni imali nekakva očekivanja od naših života koja nismo ispunili, planove koje nismo ostvarili. Zašto još nemaš posao za stalno? Evo ona mala od tvog barbe u općini radi, i šta joj fali, a ti nećeš! Kad misliš kupit stan? Zašto još izlaziš? Pa mama si već odavno trebala bit! Kad ćeš se uozbiljit? Bratići su ti se već svi poženili. A kad ćemo mi dobit unuke? Zašto si pobjegla tako daleko, zašto se ne vratiš doma? Imam pravo prekinuti svaku raspravu o ovakvim pitanjima, imam pravo čak i smanjiti posjete članovima obitelji koji me pokušavaju uvjeriti da sam neuspješna jer nisam ispunila njihova očekivanja.

Imam pravo biti zadovoljna sobom, svojim životom i svojim malim svakodnevnim uspjesima. Imam pravo ne osjećati se loše, ma što god ljudi mislili o meni. Na kraju krajeva, koji ljudi? Moj život, moj film, moj scenarij, moja glavna uloga. Kome se ne sviđa nek slobodno napusti kino. 

Nove objave pratite na Facebooku Ja nisam ovca.