„Keep moving forward“

Osjećam se prazno ponekad kad odlutam od svojih snova, kad zaboravim svoje ciljeve i razloge zbog kojih sam krenula tim putem. Ne vidim kuda dalje vodi, a možda staza za dalje i ne postoji, možda je moram sama ugaziti. Što sada? Dalje! Kuda? 

Urban kaže: „Ako krenem izgubit ću se, ako stanem ubit ću se“. Radije bi se izgubila nego ubila. 

Einstein kaže: "The woman who follows the crowd will usually go no further than the crowd. The woman who walks alone is likely to find herself in places no one has ever been." Odavno sam odbila slijediti masu. Problem s tim je što uvijek moraš koristi svoj mozak, donositi vlastiti odluke i nositi se s njima, preuzeti odgovornost za svoje korake. Nemaš koga slijediti, nemaš se za koga uhvatiti. I onda staneš, padneš, ne znaš kuda ni kako dalje.

Moto Disneyevog crtića Meet The Robinsons: „Keep moving forward“ stalno mi zuji u glavi. Ne smijem stati, ne smijem stati tu, moram ići naprijed kroz sve padove i neuspjehe. "From failing, you learn. From success, not so much" – isti crtić. Možda sam prestara da učim iz crtića, a možda sam ranije bila premlada da bi shvatila bit. Kako god moram se gurnuti dalje onda kada bih najradije odustala. 

Davor Rostuhar kaže: „Samo nek se kreće“. To je to – svatko putem svog cilja. Samo ne stati, ne stati. 

Sve to super zvuči, al tako mi je ponekad teško vjerovati u to. Dok stojim u sredini crne rupe, ne vidim vani, ne vidim kraj, ne vidim smisao kruženja u traženju smisla. Kad bi bar vidjela kraj, bilo bi mi lakše vjerovati da će sve ispasti najbolje moguće, da treba smo strpljenja, vjere i upornosti…

Znam što želim, što mi je cilj. A isto tako znam da nisam najbolja, da nisam posebna, da ima još onih koji žele istu stvar, koji trče istu trku… 

Bitke dobivaju bolji, a ratove uporniji.