Na kavi sa njenim smartphoneom

-
Cijeli dan sjedim pred kompjuterom, imam posla, rješavam meni vrlo bitna pitanja, pitanja zaposlenja i stanovanja. Rujem po stranicama Njuškala, Oglasnika, Moj.Posao.neta, sc-a… Luda, nervozna, umorna. Najradije bi zatvorila laptop i legla u krevet. Frendica me zove na kavu. Ok, trebala bih otići. Žalosno je što se i to svelo na ono trebala bi, obavezu a ne želju. Prihvaćam poziv iako mi se baš i ne izlazi. Mislim si trebala bi, nismo se dugo vidjele, a dobro će mi doći da se maknem od ekrana i porazgovaram sa živom, stvarnom osobom o cijelom tom kaosu u mom životu i mojoj glavi. 

Čeka me. Tipka po svom novom smartphoneu. Nisam ni pitala koliko je platila to čudo, pretpostavljam da nije ispod dva i po, tri soma. Ulazi u auto. 

„E gle kupila sam novu masku.“

„Super.“ 

Mislim si: „Ok, bok i tebi.“ Al šutim. Šutimo. Ona tipka po tom touch screenu. Tišina postaje neugodna, meni. Pokušavam je razbiti komentirajući gužvu na cesti i bezobrazne vozače. Ne čuje me, pričam sama sebi. 

Tek kad smo stigle u grad kaže: “Sad ću ugasit net“, mislim si: “Hvala Bogu“. 

Al taj mobitel nastavlja zvoniti. Slušam fragmente razgovora koji mi zvuče nezrelo i glupo. „… nije ti se javio? A joj, pa pričekaj još malo. Pa kad si poslala? … pa možda hoće…“ i bla bla. Očito je da se ona s druge strane linije očajnički baca pod noge nekom tko je baš i ne doživljava. Meni se neda slušati takve gluposti jer mi se teško suzdržat od komentara. A kad bi to počela komentirati sigurno bi se netko našao uvrijeđen. Pa bolje da šutim. Samo mi je neugodno što to što ja čujem čuju i svi ljudi u dućanu.

„Živciraju me ti mobiteli“ kažem kad je napokon ta igračka bila spremljena u torbu (na minutu) „moraš svakom bit dostupan u bilo kojem trenutku, bilo gdje. Ne samo pozivi i poruke, nego i fejs i mail. Više ne možeš reći – nisam vidjela mail jer nisam bila doma zadnjih sat vremena – imaš ga na mobitelu. Nema više mira, nema privatnosti“.

„Da, imaš pravo.“ kaže ona.

Sjednemo. Opet vadi TO. „Gle da ti pokažem one slike na fejsu…“

I šta da kažem? Listam glupe slike i mislim si zašto sam uopće došla na tu kavu? Da mi se surfalo po netu ostala bi kući. 

Primjedbe

  1. Unknown1. listopada 2012. u 10:13

    Totalno se slažem sa svime, izluđuje me kad ljudi na kavi to rade. To mi je onak, stvarno vec na granici nekulture.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Stari koferi

-
Slika
Pripreme za moju „seobu naroda“ su počele. Više ne znam ni šta sam sve od stvari imala, ni šta sam od toga donijela doma, a šta ostavila u Zagrebu i kod koga. Cura čiju trenutnu adresu vjerojatno ne zna ni njena mama kaže mi da je to dobro. Je, složila sam se. Prilika za novi početak. Ne moram stalno za sobom vući staro smeće. Podsjetilo me to na život koji sam sanjala. Da putujem svijetom i pišem. Da nemam ni kuću, ni stan, ni adresu samo jedan mali laptop. A stvari tek onoliko koliko stane u jedan mali kofer, bez nepotrebnog tereta, bez težine koja vuče nazad.  Šta se desilo? Kad sam se to probudila? Sad mi je mučno što se selim treći put u tri godine. Ne mogu se odvojiti ni od stare poderane odječe, a kamoli starih odnosa koji su već dugo puni rupa. Vučem za sobom tešku prtljagu punu smeća, a ono što mi stvarno treba mogu ponijeti u jednoj ruci. Možda je prava sloboda baš ta moć da iz šaka ispustiš težinu starih kofera. Da skineš ruke sa kaputa onih koji su ti već davno okr
Pročitajte više

Imaš pravo na slabost

-
Slika
Nemoj se nervirati, nije vrijedno tvojih živaca. Ne plači nije vrijedno tvojih suza… Sakrij svaku emociju i od sebe same. Moraš biti jaka, ne smiješ ničemu dozvoliti da te povrijedi, ma niti da te dotakne. Hrabre, snažne žene, kraljice i ratnice mijenjale su svijet, a ne male cmizdravice. Zato uguši suze, potisni bol i nastavi dalje. Tvoja obitelj te treba, tvoj šef te treba. Posao ne smije kasniti, kao ni večera. Sve se više zahtjeva danas baca pred nas, tempo postaje neizdrživ. Nemamo ni vremena ni prava na bilo kakve slomove. Posebno ako si žena, po prirodi histerično biće kojim upravljaju podivljali hormoni. Ili si u PMS-u ili ti fali neka stvar. To su dva jedino moguća stanja i problema u životu jedne žene. Koje druge probleme možeš imati?  Nije ti gore nego ženi od mog trećeg susjeda, tvoj te muž bar ne tuče. A ona moja susjeda s prvog kata, troje male djece ima i sama je. To su ti problemi.  Šta tebi ima bit teško? Ja sam u tvojim godinama već dvoje djece podig
Pročitajte više

Strah - naš najmoćniji neprijatelj

-
Slika
Prošli tjedan sam napisala blog u subotu navečer, bila sam nekako umorna i htjela sam ga objaviti u nedjelju ujutro. No, nešto mi je šapnulo da sutradan više neće biti aktualan. Pročitala sam ga ponovno, u prvoj rečenici već ponavljam subota, subota, da u nedjelju to više neće imati smisla. Objavila sam ga tu večer unatoč umoru. I bolje, mislila sam. Imat ću manje posla u nedjelju. Probudit ću se oko 11, polako popiti kavicu, odraditi još neke zaostatke, skuhati ručak, malo počistiti, odraditi brutalan trening pa malo čitati. Mislim da nikad prije nisam imala tako detaljan plan za sljedeći dan, i nikad nisam bila sigurnija u njega, do te mjere da ni mobitel nisam stavila puniti preko noći. Pa bit ću kući cijeli dan, napunit ću ga kad god. Ne znam dal sam već bila budna ili u nekom laganom polusnu, al znam da nisam spavala. Ni u jednom trenu se nisam pitala je li java ili san, znala sam da se zaista događa. Prvo strašna tutnjava kao da se lavina kamenja kotrlja prema meni.
Pročitajte više