Pošto ECTS?

-

Jebeni FPZG ništa im ne možeš vjerovat, a kao školuju politologe i novinare. No, krasno! 

Prije godinu dana kada smo birali predmete završne godine, mogli smo ih birati prema smjeru koji želimo da nam upišu u diplomu (ili kako se već zove taj papir prema Bolonjskoj pomutnji). U referadi nam je rečeno da ako izaberemo po tri predmeta iz dva smjera u diplomu nam se pišu oba smjera. Pa smo na osnovu toga svi birali predmete i kombinirali smjerove. Zašto imati samo jedan kada možeš imati dva?

A na kraju godine oni se smislili i predomislili pa zaključili da ipak ne možemo imati dva smjera, nego samo jedan. Zašto? Svi kolegiji su bili izborni, trebalo ih je upisati sveukupno 6. S tim da ako smo upisali 3 iz jedinog smjera trebali smo steći pravo da nam se taj smjer upiše u diplomu. Dakle, ako sam upisala 3 predmeta iz smjera Mediji i 3 predmeta iz smjera PR imam pravo da mi se oba upišu u diplomu. Ne? Ne. Sad se jednog trebam odreć. Zašto?!

Na kraju te iste godine dolazi još jedna informacija iz referade, ne trač sa hodnika. Rečeno nam je da ako ne diplomiramo do kraja devetog mjeseca upisujemo pad godine. S time da ne plaćamo cijelu participaciju školarine nego 100 kuna po ECTS bodu koji prenosimo. Dakle, diplomski nosi 22 ECTS-a, što znači: ako ostaviš samo diplomski plaćaš 2200 kuna. 

Dobro sam razmislila o toj cifri koja nije mala, al nije toliko ni velika za još jednu godinu svih studentskih prava i student servisa koji nas spašava od bankrota. Ne žuri mi se na burzu rada. Bila sam tamo godinu dana, u pauzi između promjene fakulteta. Sjećam se da posao nisam mogla dobiti nigdje. Tamo gdje se tražila srednja stručna sprema, a ja se prijavila sa svojom smiješnom bakalarskom diplomom ili su me odbili zbog nedostatka iskustva ili zbog prekvalifikacije. Tako da nisam mogla raditi niti u najobičnijem dućanu, jer: „pa, imate diplomu.“ Kroz te dvije godine ništa se nije promijenilo, samo je lijepa naša Hrvatska potonula još dublje. Broj nezaposlenih popeo se još više. Znači za 2200 kuna: x-ica, student servis, popust na prijevoz, zdravstveno, dopunsko. Ne zvuči loše. 

Položila sve ispite početkom šestog mjeseca. I laganini, opušteno… Diplomski ću prenijeti u slijedeću godinu. Radit ću preko SC-a, pokušat ću se uvaliti negdje, na nekakvu praksu, volontiranje, rad za siću dok sam još kao student pa možda se ukaže neka šansa da me prime u nekakav radni odnos… 

A danas otvaram stranice faksa. Vidim nekakvu odluku Senata o ujednačavanju participacija na svim fakultetima Sveučilišta. Cijene ECTS-a prema cjeniku Sveučilišta kreću se od 120 do 160 kuna. Mislim da to znači da su nama digli cijenu boda sa 100 na 120 kuna. 20 kn ne izgleda puno, ali kad se pomnoži s 22 to je 440 kuna više nego što sam računala. Više me taj luksuz ne košta 2200 kuna nego 2640 (plus troškovi upisa što će cifru zaokružiti na cca 3000). Ako pretpostavimo da smo imali sreće da nam nisu cijenu boda digli na 160 kn. A mogli su staviti i 500 kn, znaju da bi platili. Sad u zadnji čas više ne možemo puno napraviti. I po prirodi smo inertni pa puštamo stvari nek idu kako idu. Tako je kako je, šta ćeš…  

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Stari koferi

-
Slika
Pripreme za moju „seobu naroda“ su počele. Više ne znam ni šta sam sve od stvari imala, ni šta sam od toga donijela doma, a šta ostavila u Zagrebu i kod koga. Cura čiju trenutnu adresu vjerojatno ne zna ni njena mama kaže mi da je to dobro. Je, složila sam se. Prilika za novi početak. Ne moram stalno za sobom vući staro smeće. Podsjetilo me to na život koji sam sanjala. Da putujem svijetom i pišem. Da nemam ni kuću, ni stan, ni adresu samo jedan mali laptop. A stvari tek onoliko koliko stane u jedan mali kofer, bez nepotrebnog tereta, bez težine koja vuče nazad.  Šta se desilo? Kad sam se to probudila? Sad mi je mučno što se selim treći put u tri godine. Ne mogu se odvojiti ni od stare poderane odječe, a kamoli starih odnosa koji su već dugo puni rupa. Vučem za sobom tešku prtljagu punu smeća, a ono što mi stvarno treba mogu ponijeti u jednoj ruci. Možda je prava sloboda baš ta moć da iz šaka ispustiš težinu starih kofera. Da skineš ruke sa kaputa onih koji su ti već davno okr
Pročitajte više

Imaš pravo na slabost

-
Slika
Nemoj se nervirati, nije vrijedno tvojih živaca. Ne plači nije vrijedno tvojih suza… Sakrij svaku emociju i od sebe same. Moraš biti jaka, ne smiješ ničemu dozvoliti da te povrijedi, ma niti da te dotakne. Hrabre, snažne žene, kraljice i ratnice mijenjale su svijet, a ne male cmizdravice. Zato uguši suze, potisni bol i nastavi dalje. Tvoja obitelj te treba, tvoj šef te treba. Posao ne smije kasniti, kao ni večera. Sve se više zahtjeva danas baca pred nas, tempo postaje neizdrživ. Nemamo ni vremena ni prava na bilo kakve slomove. Posebno ako si žena, po prirodi histerično biće kojim upravljaju podivljali hormoni. Ili si u PMS-u ili ti fali neka stvar. To su dva jedino moguća stanja i problema u životu jedne žene. Koje druge probleme možeš imati?  Nije ti gore nego ženi od mog trećeg susjeda, tvoj te muž bar ne tuče. A ona moja susjeda s prvog kata, troje male djece ima i sama je. To su ti problemi.  Šta tebi ima bit teško? Ja sam u tvojim godinama već dvoje djece podig
Pročitajte više

Strah - naš najmoćniji neprijatelj

-
Slika
Prošli tjedan sam napisala blog u subotu navečer, bila sam nekako umorna i htjela sam ga objaviti u nedjelju ujutro. No, nešto mi je šapnulo da sutradan više neće biti aktualan. Pročitala sam ga ponovno, u prvoj rečenici već ponavljam subota, subota, da u nedjelju to više neće imati smisla. Objavila sam ga tu večer unatoč umoru. I bolje, mislila sam. Imat ću manje posla u nedjelju. Probudit ću se oko 11, polako popiti kavicu, odraditi još neke zaostatke, skuhati ručak, malo počistiti, odraditi brutalan trening pa malo čitati. Mislim da nikad prije nisam imala tako detaljan plan za sljedeći dan, i nikad nisam bila sigurnija u njega, do te mjere da ni mobitel nisam stavila puniti preko noći. Pa bit ću kući cijeli dan, napunit ću ga kad god. Ne znam dal sam već bila budna ili u nekom laganom polusnu, al znam da nisam spavala. Ni u jednom trenu se nisam pitala je li java ili san, znala sam da se zaista događa. Prvo strašna tutnjava kao da se lavina kamenja kotrlja prema meni.
Pročitajte više