Tko radi, a tko sjedi u VIP loži

-

Otkad sam čula da hokej na ledu (zajedno sa ledom) dolazi u Pulsku Arenu ovog ljeta mislila sam da je to neviđena besmislica. Led u otvorenoj rimskoj areni usred ljeta?! Dobro, nije baš usred ljeta, ali temperature su i dalje prave ljetne. Pa kome to ima smisla? Zašto to nisu napravili na zimu? Onda to ne bi bio takav neviđeni spektakl koji će koštati milijune. Ali kada se pojavila prilika da se nešto i zaradi na tom čudu neviđenom, da od tih milijuna koja kunica uleti u moj džep, cijeli taj „spektakl“ mi nije više toliko besmislen.

I tako, pozvali nas studente na razgovor i dogovor tko će gdje i što raditi. Osim „običnih“ šljakera: nosača piva, bačvi, gajbi i šankerica trebaju par cura na cateringu u VIP loži. Potrgale se djevojčice za ta mjesta. Valjda pod utjecaj bajki kojima su nam kljukali um. U nadi da će onako filmski prevrnuti punu tacnu u krilo princa neke kraljevine za koju ni ne znamo da postoji. Bit će to ljubav na prvi pogled i obična pepeljuga (u ovom slučaju servirka) postat će kraljica. Ili „realnija“ verzija, možda upadne u oko nekom „poduzetniku“, sportašu ili nekakvoj medijskoj ličnosti koja je na vrhu svojih 5 minuta slave, a nitko zapravo što on točno radi ni zašto je poznat. Ah, kao da je kod nas teško postat celebrity. Pokaži se u reality ili talent showu, poševi “zvijezdu”... Ako si žensko još lakše, samo izloži nogu, sisu, dupe… 

A imamo mi u našoj maloj zemlji i pravu elitu za koju je rezerviran glavni VIP separe. To je politički vrh. Pa tko ne bi htio njima lizat dupe? „Ja idem na Političke znanosti, ja mogu s političarima“ javi se jedna. I ja sam na Političkim znanostima, al ne pada mi na pamet čistiti za predsjednikom i premijerom dok oni uživaju u svojoj loži za koju je par tisućica platio tko? Oni iz svog vlastitog džepa sigurno ne. Ne pada mi napamet ljubit im stopala niti im se uvlačiti u guzice. Umjesto da sjede gore i s najboljih mjesta uz najbolju hranu i najbolje vino gledaju spektakularni ljetni led, neka očiste govna u koja su nas uvalili. Davno su oni sa svojih mjesta u „areni“ okrenuli palac prema dole za naše živote. 

Ja ću vani točiti pivo za sitnu raju, koja kao ja nekad i ima za pivo al nema dvije do šest stotica za upad. Pa eto nek uživa ko može, di može… i nama dobro, neka sića će nam ipak kapnut u još jednoj godini mršavih krava. 


Primjedbe

  1. Unknown1. listopada 2012. u 10:15

    Slažem se da je besmislica, i dodala bih da je to suludo prosipanje energije

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Stari koferi

-
Slika
Pripreme za moju „seobu naroda“ su počele. Više ne znam ni šta sam sve od stvari imala, ni šta sam od toga donijela doma, a šta ostavila u Zagrebu i kod koga. Cura čiju trenutnu adresu vjerojatno ne zna ni njena mama kaže mi da je to dobro. Je, složila sam se. Prilika za novi početak. Ne moram stalno za sobom vući staro smeće. Podsjetilo me to na život koji sam sanjala. Da putujem svijetom i pišem. Da nemam ni kuću, ni stan, ni adresu samo jedan mali laptop. A stvari tek onoliko koliko stane u jedan mali kofer, bez nepotrebnog tereta, bez težine koja vuče nazad.  Šta se desilo? Kad sam se to probudila? Sad mi je mučno što se selim treći put u tri godine. Ne mogu se odvojiti ni od stare poderane odječe, a kamoli starih odnosa koji su već dugo puni rupa. Vučem za sobom tešku prtljagu punu smeća, a ono što mi stvarno treba mogu ponijeti u jednoj ruci. Možda je prava sloboda baš ta moć da iz šaka ispustiš težinu starih kofera. Da skineš ruke sa kaputa onih koji su ti već davno okr
Pročitajte više

Imaš pravo na slabost

-
Slika
Nemoj se nervirati, nije vrijedno tvojih živaca. Ne plači nije vrijedno tvojih suza… Sakrij svaku emociju i od sebe same. Moraš biti jaka, ne smiješ ničemu dozvoliti da te povrijedi, ma niti da te dotakne. Hrabre, snažne žene, kraljice i ratnice mijenjale su svijet, a ne male cmizdravice. Zato uguši suze, potisni bol i nastavi dalje. Tvoja obitelj te treba, tvoj šef te treba. Posao ne smije kasniti, kao ni večera. Sve se više zahtjeva danas baca pred nas, tempo postaje neizdrživ. Nemamo ni vremena ni prava na bilo kakve slomove. Posebno ako si žena, po prirodi histerično biće kojim upravljaju podivljali hormoni. Ili si u PMS-u ili ti fali neka stvar. To su dva jedino moguća stanja i problema u životu jedne žene. Koje druge probleme možeš imati?  Nije ti gore nego ženi od mog trećeg susjeda, tvoj te muž bar ne tuče. A ona moja susjeda s prvog kata, troje male djece ima i sama je. To su ti problemi.  Šta tebi ima bit teško? Ja sam u tvojim godinama već dvoje djece podig
Pročitajte više

Strah - naš najmoćniji neprijatelj

-
Slika
Prošli tjedan sam napisala blog u subotu navečer, bila sam nekako umorna i htjela sam ga objaviti u nedjelju ujutro. No, nešto mi je šapnulo da sutradan više neće biti aktualan. Pročitala sam ga ponovno, u prvoj rečenici već ponavljam subota, subota, da u nedjelju to više neće imati smisla. Objavila sam ga tu večer unatoč umoru. I bolje, mislila sam. Imat ću manje posla u nedjelju. Probudit ću se oko 11, polako popiti kavicu, odraditi još neke zaostatke, skuhati ručak, malo počistiti, odraditi brutalan trening pa malo čitati. Mislim da nikad prije nisam imala tako detaljan plan za sljedeći dan, i nikad nisam bila sigurnija u njega, do te mjere da ni mobitel nisam stavila puniti preko noći. Pa bit ću kući cijeli dan, napunit ću ga kad god. Ne znam dal sam već bila budna ili u nekom laganom polusnu, al znam da nisam spavala. Ni u jednom trenu se nisam pitala je li java ili san, znala sam da se zaista događa. Prvo strašna tutnjava kao da se lavina kamenja kotrlja prema meni.
Pročitajte više