Prijatelja: na fejsu skoro 200

-


- Imaš ti prijatelje inače u životu?
- Imam, na fejsu, skoro 200! 

Da, to je onaj trenutak kad shvatiš da pored liste s 200 imena navodnih prijatelja sam piješ kavu ujutro, sam gledaš TV navečer. Želiš nekom nešto reći pa napišeš neki glupi status. Kao neka znaju svi, a nikoga zapravo ne zanima šta ti trabunjaš. Onda čekaš da se skupi bar 10 lajkova, jer ako je manje od toga ego ti pati.


Održavanje kontakata s tim ljudima svodi se na lajk tu, lajk tamo. Kad ti treba pravi, živi, stvarni prijatelj nema ga. Nego gledaš ko je on line, pa kao nisi sam jer vidi još 17 ljudi je tu. 

I tako, nakon pune tri godine u Zagrebu ja skoro da i nemam stvarnih prijatelja. Zagreb je grad kroz koji ljudi prolaze. Dođu s nekim ciljem ili nadom ili iluzijom. Kada ostvare cilj, na primjer završe faks većina ih se vrati kući. Ako ne ostvare cilj, recimo ne nađu posao vrate se kući. Ili kada se rasprše iluzije, kada shvate da Zagreb i nije baš obećana zemlja, da i tu treba proliti dosta suza i znoja da bi se opstalo, da život u Zagrebu nije samo partijanje, i tad se podvije rep, spakiraju koferi i ode kući. To se desilo skoro svima s kojima sam se do sada družila. Ostalo mi je doslovce dvoje ljudi na koje mogu računati. 

Još jedna stvar s kojom imam problema je održavanje kontakta s ljudima koje upoznam. Nije da kroz svo ovo vrijeme nisam upoznavala nove ljude. Jesam. Ali u najboljem slučaju dodam ih na fejs i to je to. Još jedan prijatelj na listi. Iz nekog nepoznatog razloga mi je glupo kasnije se javit toj osobi, pozvati je na kavu, na piće, u neki izlazak. Uvijek mislim: ima svoje prijatelje šta ću je zvat, pa radile smo skupa samo par tjedana. Ili kolege s faksa. Bili smo si ok dok su trajala predavanja i mogli smo se družiti u pauzama, ići na kave, u menzu, čuti se za skripte. To je ok. A sad, predavanja su gotova i kao da je zabranjeno nekog od kolega pozvati na kavu. Više nije faks to što nas veže, ali ako se dobro sjećam često smo imali i drugih zajedničkih tema. 

Sve se na tom svijetu mijenja. Ljudi dolaze, odlaze, prolaze, svako ide svojim putem. Na kraju ostaneš sam, pored 200 ljudi koji su se javno izjasnili da su ti prijatelji. Zvuči kao izdaja. 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Stari koferi

-
Slika
Pripreme za moju „seobu naroda“ su počele. Više ne znam ni šta sam sve od stvari imala, ni šta sam od toga donijela doma, a šta ostavila u Zagrebu i kod koga. Cura čiju trenutnu adresu vjerojatno ne zna ni njena mama kaže mi da je to dobro. Je, složila sam se. Prilika za novi početak. Ne moram stalno za sobom vući staro smeće. Podsjetilo me to na život koji sam sanjala. Da putujem svijetom i pišem. Da nemam ni kuću, ni stan, ni adresu samo jedan mali laptop. A stvari tek onoliko koliko stane u jedan mali kofer, bez nepotrebnog tereta, bez težine koja vuče nazad.  Šta se desilo? Kad sam se to probudila? Sad mi je mučno što se selim treći put u tri godine. Ne mogu se odvojiti ni od stare poderane odječe, a kamoli starih odnosa koji su već dugo puni rupa. Vučem za sobom tešku prtljagu punu smeća, a ono što mi stvarno treba mogu ponijeti u jednoj ruci. Možda je prava sloboda baš ta moć da iz šaka ispustiš težinu starih kofera. Da skineš ruke sa kaputa onih koji su ti već davno okr
Pročitajte više

Imaš pravo na slabost

-
Slika
Nemoj se nervirati, nije vrijedno tvojih živaca. Ne plači nije vrijedno tvojih suza… Sakrij svaku emociju i od sebe same. Moraš biti jaka, ne smiješ ničemu dozvoliti da te povrijedi, ma niti da te dotakne. Hrabre, snažne žene, kraljice i ratnice mijenjale su svijet, a ne male cmizdravice. Zato uguši suze, potisni bol i nastavi dalje. Tvoja obitelj te treba, tvoj šef te treba. Posao ne smije kasniti, kao ni večera. Sve se više zahtjeva danas baca pred nas, tempo postaje neizdrživ. Nemamo ni vremena ni prava na bilo kakve slomove. Posebno ako si žena, po prirodi histerično biće kojim upravljaju podivljali hormoni. Ili si u PMS-u ili ti fali neka stvar. To su dva jedino moguća stanja i problema u životu jedne žene. Koje druge probleme možeš imati?  Nije ti gore nego ženi od mog trećeg susjeda, tvoj te muž bar ne tuče. A ona moja susjeda s prvog kata, troje male djece ima i sama je. To su ti problemi.  Šta tebi ima bit teško? Ja sam u tvojim godinama već dvoje djece podig
Pročitajte više

Strah - naš najmoćniji neprijatelj

-
Slika
Prošli tjedan sam napisala blog u subotu navečer, bila sam nekako umorna i htjela sam ga objaviti u nedjelju ujutro. No, nešto mi je šapnulo da sutradan više neće biti aktualan. Pročitala sam ga ponovno, u prvoj rečenici već ponavljam subota, subota, da u nedjelju to više neće imati smisla. Objavila sam ga tu večer unatoč umoru. I bolje, mislila sam. Imat ću manje posla u nedjelju. Probudit ću se oko 11, polako popiti kavicu, odraditi još neke zaostatke, skuhati ručak, malo počistiti, odraditi brutalan trening pa malo čitati. Mislim da nikad prije nisam imala tako detaljan plan za sljedeći dan, i nikad nisam bila sigurnija u njega, do te mjere da ni mobitel nisam stavila puniti preko noći. Pa bit ću kući cijeli dan, napunit ću ga kad god. Ne znam dal sam već bila budna ili u nekom laganom polusnu, al znam da nisam spavala. Ni u jednom trenu se nisam pitala je li java ili san, znala sam da se zaista događa. Prvo strašna tutnjava kao da se lavina kamenja kotrlja prema meni.
Pročitajte više