Kultura švercanja

There's no such thing as a free lunch. Dakle, u ovom našem svijetu ne postoji ništa što je besplatno. Sve na kraju netko plati. A tko bi trebao plaćati naše vožnje u javnom prijevozu? Realno, tržišno, ekonomski, kako god gledano, javni prijevoz je usluga kao i svaka druga. Kao i vožnja taksijem, kao i odlazak na frizuru, kao i večera u restoranu… Ali naša kultura je malo drugačija. Platiti frizuru ili večeru i čak ostaviti napojnicu to je normalno, ali platiti kartu za tramvaj nije. Pa kako to?

U pulskim autobusima švercanje je nemoguće, pa karte plaćaju svi. Linije su rijetke, povezanost je nikakva, a ipak sam tu uslugu redovito mjesečno plaćala punih 8 godina. Nisam bila prisiljena plaćati, imala sam izbor: ili platiti 100 kn mjesečno ili svaki dan hodati cca sat vremena do škole ili faksa. Kad sam počela studirati u Zagrebu studentski pokaz je bio besplatan, pa je koštao 80 kn, pa 120. Nisam imala previše protiv plaćanja, pa navikla sam plaćati prijevoz, normalo je da plaćamo usluge koje koristimo. Linije su dobre, grad je velik ali dobro povezan. Postoje i noćne linije, a ne kao u Puli u 8 navečer zadnji bus pa se misli kako ćeš izać ako si bez auta.

Ali u ovom gradu vlada kultura švercanja. Od 20 ljudi koji uđu u tramvaj možda jedna osoba registrira kartu i to uglavnom bude neki penzić koji sigurno ima besplatan pokaz. Od punog busa možda dvoje ljudi plati kartu. I čemu onda biti jedina budala koja će platiti 12 kuna za jednu vožnju, ili 120 mjesečnu studentsku, ili čak 360 mjesečnu opću? Računica je ovakva: ako vidim kontrolore da ulaze izaći ću, ili ću kucat karticu u zadnji čas; ili čak da mi i ulove koji put, kazna je 200 kn, to je i dalje jeftinije od 360 kuna mjesečno za pokaz. A ja kad se vozim bez karte vidim oko sebe još bar 50 ljudi koji isto nemaju kartu pa si mislim: „ako i uđe kontrola neće valjda baš prvo na mene“

.

Danas je, naslovima koji su naklonjeniji švercerima, najavljeno da ZET-ovci opet kreču u akciju u civilki. Pa su se zaredali komentari tipa: „kako ih nije sram“. Meni je, za prirodu njihovog posla, logičnije da su u civilu. Naša je dužnost da plaćamo usluge, pa makar to bila i vožnja u tramvaju, njihova je da samo provjere jesmo li platili. Ali u našoj kulturi švercanja na snazi su drugačije norme. Pa je pravilo švercanje, a ko umakne kontroli je pobjednik. 

Možda bi jeftinije karte dovele do promjena? Kada bi na primjer karta za jednu vožnju koštala 5 kn, većina ljudi bi vjerojatno mislila: „a za 5 kn neda mi se zajebavat sa ZET-ovcima“ i platili bi kartu. Kada recimo opći mjesečni pokaz ne bi koštao više od 200 kn, ljudi bi vjerojatno razmišljali da im se više isplati platiti pokaz i voziti se cijeli mjesec na miru nego plaćati kazne. Više bi ljudi plaćalo karte što bi bilo dobro za profitabilnost ZET-a, a možda bi se i ta kultura švercanja pretvorila u kulturu plaćanja karata. Pa ne bi više na portalima čitali naslove kao npr: „Šverceri oprez! ZET-ovci ponovo u civilu“, jer više nikom ne bi bilo bitno kakvu odjeću kontrolori nose.