Ne treba se bojati

Je li Zagreb siguran grad? 

72 sata terora na ulicama Zagreba

Svaki razuman čovjek treba se bojati

Ne možemo isključiti mogućnost novih eksplozija 

… i tako dalje i tako dalje. Sa svih portala i novina vrište uznemirujući naslovi, još ako zavirite u  tekst pa pročitate strašna svjedočanstva susjeda ili izjave uplašenih građana zaključite da vam nema druge nego se zakopat pod zemlju u nekakvo atomsko sklonište i ne izlaziti do poslije sudnjeg dana.

Sve to skupa meni izgleda kao medijsko širenje panike. Ili je nekome u interesu da se sva medijska pažnja usmjeri na te događaje, dok se s druge strane dešavaju stvari koje moraju ostati skrivene od javnosti. Ili se ništa bitnije u ova dva, tri dana nije dogodilo. Ili se televizijske i medijske kuće samo nadmeću u broju javljanja s terena, izjava građana i „stručnjaka“, senzacionalističkim najavama i naslovima…

Kako god, građani su u strahu. Ljudski se bojati, posebno kad čelni ljudi grada i policije izjave da ima razloga za strah. Pitanje je iz kakvog su uopće konteksta izvučene te rečenice. Tih nekoliko izjava stalno se ponavlja, a nitko da nam pokaže širu sliku. Izvještavanje se svelo na senzacionalizam: If it bleeds it leads.

Danas nismo ništa više ni manje sigurni nego jučer, ili prošli tjedan, ili prošli mjesec… Takve događaje nitko ne može predvidjeti. Sudbinom nam se nekad igraju luđaci s bombama, nekad pijani vozači, nekad prirodne katastrofe, i niz, dugi niz nepredvidivih događaja. 

Život nam je ponekad dovoljno loš, a ponekad previše dobar da bi živjeli u strahu.