Muškarci su jači spol, po čemu to?

Žene su prirodno jače od muškaraca, zato muškarci moraju glumit frajere, dok žene nose cijelu kuću na leđima i šute.

Neka istraživanja su dokazala da žene mogu podnijet 9 puta jaču bol nego muškarci. Zato žene rađaju, muškarci to jednostavno ne bi podjeli.

Muškarci se smatraju jačim, a žene ljepšim spolom. Kako to oni dokazuju svoju snagu? Dizanjem utega u teretani nekoliko puta tjedno? A žena? Prava žena radi barem 8 sati dnevno, uspješna je u svom poslu, dolazi kući, ne pokazuje znakove umora, kuha ručak (uvijek odličan), ide na roditeljske sastanke, piše zadaću s djecom, vozi ih na sve moguće izvanškolske aktivnosti, drži dom čistim i urednim, i kroz sve to cijeli dan ostaje savršeno lijepa. Legne u krevet kasno, ustaje rano, sprema djecu za školu, sebe za posao, bez podočnjaka, bez tragova iscrpljenosti. Još jedan dan u kojem mora odigrati 3 različite uloge: poslovna žena, majka, supruga.

A muškarac? Radi 8 sati na poslu. Dođe kući, legne na kauč jer je jadan umoran. Čeka ženu da skuha ručak, a ako taj ručak nije gotov u roku od odmah ili nije dovoljno savršen, postaje nervozan, pa kakva je to žena koja ne zna skuhat dobar ručak. Pojede i vrati se na kauč pred TV, mogao bi malo i odrijemat, a da nije ni svoj tanjur odnio u mašinu za suđe. Kao ne zna, ne zna stavit tanjur u mašinu, isto kao što ne zna staviti prljave čarape u kantu za veš. Ne zna ni usisat stan, žena to radi bolje, kao i zadaće sa djecom i roditeljske sastanke… A onda s vremena na vrijeme da bi dokazao svoju muškost ode s dečkima na pivo, na nogomet… Žena nema vremena za izlaske. Tko bi ostao s djecom? Pa ne može muž čuvat djecu dok je žena na kavi s prijateljicama, pa kakav bi to papučar bio? 

Voljela bi da me uspijete uvjeriti da su se vremena promijenila, da je sve gore navedeno neistinito i seksistički. Nažalost bojim se da nije tako. Nedavno sam radila sa jednim dečkom od nekih 19 godina, rođen i cijeli život živi u Zagrebu. Završimo s poslom, spremamo stvari, a on meni kaže: „Šta sve ja moram spremat? Kakva si ti to žena?“. Odgovorim da mi nema bolje nego kad dečko pere suđe, a ja ležim na kauču. A kaže on: „Baš ćeš se ti usrećit ako takve budeš tražila, nema ti takvih puno.“ 

Očito smo daleko od promjena kad mladi dečki još uvijek vjeruju da je uloga žene da sprema i čisti. Emancipacija nam nije odnijela jednakost. Samo nam je natovarila osmosatno radno vrijeme na cjelodnevnu ulogu žene i majke. Ni u poslovnom svijetu još nismo jednake muškarcima jer ugrožavamo njihov položaj moći, a u privatnoj sferi još dugo nećemo biti jednake jer muškarci itekako brane svoju kauč poziciju.