Da je čovjek otok

 I prije nego smo se uopće rodili odluke drugih su utjecale na naš budući život. Odluke naših roditelja, odluke njihovih roditelja… i prije nego smo došli na svijet već su bitna pitanja našeg života bila riješena. Gdje ćemo se roditi? Gdje ćemo živjeti? U koju školu će nas upisati? Na neke stvari su utjecali ljudi, na neke nekakve više sile. Na primjer zašto smo se baš mi rodili baš u toj obitelji? Tko je to odlučio? Bog? Sudbina? Karma? Mi? Da, postoji jedna teorija vezana uz karmu i reinkarnaciju prema kojoj ispada da smo zapravo sami izabrali svoje roditelje. Kad sam privi put to čula pomislila sam: kad sam već mogla birati zašto nisam bolje izabrala? I na to postoji odgovor: svakom prema zaslugama. Zavisno o karmi, odnosno dobrim i lošim djelima iz prošlih života i lekcijama koje u ovom životu moramo proći dobili smo na izbor nekoliko opcija. Eto, nit se rodiš, a već vučeš neke repove za osobom… Kako god, obitelj u kojoj se rodiš, mjesto na kojem se rodiš ima utjecaj na cijeli tvoj život.

Roditelji odlučuju što je nabolje za nas, ne mi. Neki prihvate i podrže izbor svoje djece, neki ne. Neki ne žele čut ni jednu riječ koja nije u skladu s njihovim stavovima, njihovom predodžbom onoga što je najbolje za dijete. Oni misle da znaju što njihovo dijete treba željeti, kako treba razmišljati, kako se ponašati. Neki žive svoje neostvarene snove kroz djecu, neki ne daju svojoj djeci da ostvare snove samo zato što oni nisu uspjeli. Društveni status i ugled roditelja nalijepili su nam na čelo etiketu i prije nego smo se riješili pelena. Tu je etiketu teško skinuti, u malim sredinama čak i nemoguće. I kad više ne živimo u roditeljskoj kući njihove odluke i dalje utječu na nas. Brinemo zbog njih, ispravljamo njihove greške, tužni smo kad nas ne podržavaju i ne razumiju. 

Kako rastemo na nas sve više i više toga utječe. Što smo stariji naši životi postaju dio sve veće i sve zamršenije mreže odnosa. Od prijatelja iz škole do kolega na radnom mjestu, i svih ljudi koje smo upoznali u međuvremenu. Oni kojih se sjećamo i oni koje smo zaboravili, oni koji su ostali i oni koji su otišli, bitni i nebitni, svi su isprepleli svoje živote s našim. Nisu samo ljudi koje srećemo ti koji utječu na naše živote. Na nas utječe vrijeme u kojem smo rođeni, sistem, politika, kultura, gospodarska situacija, rat, mir, prirodne katastrofe… kažu da i zvijezde i planeti i mjesec imaju utjecaj na ljude. Sve, baš sve što postoji u ovom svemiru na neki način utječe na nas. Odakle onda ona izreka da je svatko kovač svoje sreće? Kad izgleda da čovjek sam ne može utjecati ni na što.

Kako bi zapravo bilo super da svaki čovjek živi sam za sebe u svom malo svemiru u kojem sam donosi sve odluke i sam snosi posljedice. Kako bilo super kad tuđe odluke ne bi utjecale na nas, ni naše ne druge. Kad nas ne bi dirali nikakvi politički nemiri, ni državni sistemi, ni prijetnje javnoj sigurnosti, ni globalne klimatske promjene, ni prirodne katastrofe ni elementarne nepogode. Kad nam se u život ne bi miješao nitko, čak ni vlastita obitelj, ni pod uvjerenjem da imaju nabolje namjere - svako petljanje u najboljim namjerama ima najgore posljedice… Da nam dan ne može pokvariti ni kiša, ni gužva u tramvaju, ni nadrkani šef, ni ljubomorni kolege… Kad bi, da bi… tad bi valja ona izreka imala smisla. Ha ovako, očito je bit u tome da iz onoga što ti život baci pred vrata izvučeš najbolje što možeš.