OD NEČEG ŽIVJET i ZBOG NEČEG ŽIVJET
Nije me baš previše briga šta drugi misle, bitno mi je samo da imam potporu
roditelja. Ne dopuštenje, jer ću na kraju i onako napravit po svom. Samo
potporu, da znam da se slažu s onim što radim. A znam šta sad misle: „Ova mala
nikad neće odrast! Malo bi pisala knjige, malo bi snimala filmove, malo bi ovo,
malo bi ono… Daj nek više završi taj faks i nek se sredi! Pa ima skoro 27
godina u guzici …“
Znam, znam, znam, sve znam… al ne mogu protiv sebe. Ne mogu biti kao svi. Oduvijek sam takva. Ne želim ono što žele svi. Ne sviđa mi se ono što se svima sviđa. Ne idem tamo di idu svi. Ne slušam muziku koju slušaju svi. Ne nosim ono što nose svi. Takva sam oduvijek. Trudim se takva i ostati. Ne želim se utopiti u masi. Ako se utopim bit ću samo atom soli u moru. Stopit ću se sa svima, sa svima istima, prestat ću biti ja, i nikome neću biti zanimljiva jer ću biti ista, kopija, kolon, jedna od mase, sve već poznato i viđeno.
Kaže mi stari: „Ok je to da ti je gušt radit, al moraš raditi nešto od čega
možeš živjet.“ I točno znam šta misli: „Jebeš ti to. Nađi se poso od kojeg ima
para.“ Znam da me ne razumije, znam da nikad neće shvatiti razliku između OD
NEČEG ŽIVJET i ZBOG NEČEG ŽIVJET.
Često sam nerealna, nerazumna, nenormalna. Ma nije me briga, to su sve i
onako relativni pojmovi postavljeni na relativnim kriterijima. Znam ja zaradit
novce. Al ne mogu cijeli život radit samo zbog novaca. Priznajem, htjela bi
lagodan život, stan, auto, putovanja… a tko može reći da ne bi? Ali ispred
materijalnih stvari biram unutarnje bogatstvo. Onaj osjećaj ispunjenosti, onaj
osjećaj kad znaš da je ono što radiš po volji tvojoj duši i sretan si. Tad si
sretan i ako si podstanar i bez auta. Sretan si ako nisi gladan i nije ti
hladno. Sretan si jer živiš točno onako kako želiš ti, ne onako kako su ti
naredili, kako su te učili da moraš, da trebaš, da je najbolje, da je najpametnije.
Ne želim se jednog dana okrenuti i iza sebe vidjeti porušene snove. Čitati si
misli: „mogla sam ovo… htjela sam ono…“. Kad se jednog dana okrenem za sobom
želim vidjeti put koji sam izgradila do svog cilja. Želim vidjeti prepreke koje
sam preskočila, strahove koje sam ubila, čudovišta koja sam pobijedila, lekcije
koje sam naučila. Ne želim odustati, ne sada, ne u završnici. Znam da će svaki
moj sljedeći potez obilježiti moj život i ne želim da bude kriv.
Znam tko me neće shvatiti. A znam i tko hoće ;)
Neustrašivi EO EO!
Odlično, reci nije li super to što te nitko ne shvaća, to što nisi kao svi, da se ne ponašaš kao masa i da se trudiš biti takva kakva jesi? Feels great, right?
OdgovoriIzbrišiDa, odličan je osjećaj kad shvatiš da starci toliko vjeruju u tebe da ti kažu: „ti si sad misliš da te čeka ko zna šta poslije faksa, a sigurno ćeš morat čistit…“ Predivan osjećaj, NOT!
OdgovoriIzbrišiAh, nikad se nisam uklapala nigdje, ni u svoju obitelj, ni u rodni grad… i truditi se biti kao svi bilo je naporno i besmisleno. „Why try so hard to fit in when you were born to stand out?“
Govoriš hrabre riječi, znaš, ako i sada u ovom trenutku ne možeš ispuniti i izraziti sebe kako bi ti to htjela, nije nikad kasno prepoznati i biti ono što jesi, svatko vjerujem zna kako je dok ovisiš o nekome, u najmanju ruku financijski, pa ti ništa ne preostaje nego se "prikloniti" ti drugima i čekati onaj pravi trenutak "za sebe". Prijatelji su druga dimenzija, ako te ne priznaju takvu kakva si, nisu ti niti "p" od prijatelja. No, ipak prijatelj pravi postoji, niti ga ne treba tražiti previše, on sam dođe.
OdgovoriIzbriši