Nepismeni smo, a nazivamo se manageri

-

Community manager, communication manager, bla, bla… Fensi zvanja koja si danas očito svaka nepismena budala može pripisati. 

Sjećam se u kakvoj sam panici bila kad sam dobila svoj prvi profesionalni zadatak, za pravu agenciju, za pravog klijenta, ne za sestrin biznis u povojima. Bojala sam se da neću znati osmisliti plan objava za FB strancu. Nikad me nitko to nije učio raditi. Radila sam sama za sestrin salon, ad hoc, bez nadređenih, bez iskusnijih. A dok sam studirala marketing, prije samo par godina, pojmovi kao community management i content marketing nisu postojali, društvene mreže tek su bile začete. Danas su na svom vrhuncu. U njima sam vidjela ogromne mogućnosti za zaposlenje. Svaka tvrtka danas mora imati svoj FB fan page, a svaka Facebook stranica treba svog community managera. I tu sam vidjela sebe... a onda sam vidjela svašta… 

Ljudski je griješiti, al neke pogreške su neoprostive. Ne znati da šuma Striborova nije šuma u kojoj rastu STRI borovi, pisati Če i božiČ… to je prvi osnovne, ljudi prvi osnovne! Ne možete voditi biznis niti se nazivati nekakvim managerima ako je očito da niste savladali gradivo osnovne škole.

Jedno iskustvo mi je posebno fascinantno. Ovako: javim se na oglas jednoj, kako su se predstavili, produkcijskoj kući. Pošaljem totalno službeni mail. Počnem s Poštovani, bla, bla… javljam se radi toga i toga, radila sam to i to… studirala sam ovo i ono… bla, bla, bla… u prilogu šaljem životopis… završim sa nekim službenim pozdravom, tipa S poštovanjem, u potpisu puno ime i prezime, kontakt podaci mail i broj mobitela. U prilogu životopis sa svim podatcima, od datuma i mjesta rođenja do trenutne adrese, zanimanja i interesa. I dobijem odgovor, mail koji je doslovce izgledao ovako:

nazovite na ovaj broj (neki broj) direktorica mery

Sve u jednom redu, sve malim slovima. Ja sam poslala sve svoje podatke, a žena se čak nije potpisala punim imenom. Bitno da je naglasila da je direktorica. Prvo, ovako neprofesionalan mail u životu nisam primila. Bila sam totalno u šoku. Kako možeš se nazivati direktoricom ako ne znaš osnove poslovne komunikacije. Mi smo u srednjoj školi imali predmet koji se zvao tehnika komuniciranja. Svima nam je bilo muka od tih poslovnih dopisa i lupanja po starim pisaćim mašinama, al bar sam sigurna da nitko iz mog razreda ne bi ovakav mail poslao. Ma, ne bi nitko tko se vodi zdravim razumom. Da u životu niste vidjeli ni jedno poslovno pismo, čista logika nalaže da ga napišete u par suvislih rečenica, pravopisno i gramatički točnih. Da pozdravite i potpišete se imenom i prezimenom. Kako netko može voditi firmu i to ne znati?! I druga stvar: oni bi meni trebali davat plaću, a nemaju za jedan poziv?! Još sam se par puta susrela s tom firmom, a kad bi skužila o čemu se radi uvijek ista reakcija: „je to ona direktorica mery? Ne hvala!“ I svaki put bi morala ispričati tu priču o neprofesionalnosti.

A onda sam došla do njihovih fejs stranica. OMG! Ili WTF? Sa službenog profila produkcije dobivala bi dnevno bar 10 zahtjeva za igrice! Čak sam napisala na status kako je to „ful profesionalno“ i nadala se da će zahtjevi prestati dolaziti, kad nakon par minuta evo ih ponovo. A tek fan page! To sam morala lajkat. U vrijeme kad dnevno izađe valjda 10 članaka o content marketingu, savjetima za poboljšanje kvalitete FB stranica i bezbroj primjera kako da, treba imati jedan primjer kako ne. Postovi bez ikakvih interpunkcijskih znakova, bez velikih slova, izgleda da kod njih već važi neki najnoviji pravopis po kojem se piše ču i božič. A fotke? Ne, nemam komentara, samo ću reći: sva sreća da nisam fotograf ili grafički dizajner. Al opet, zdravorazumski: ako osoba ne ispadne dobro na fotki, tu fotku ne stavljaš na fejs! A neukus i slično neću uopće spominjati…

Dok gubim vrijeme gledajući takve gluposti, čeka me novi zadatak, kojem ne znam dal sam dorasla. Pere me trema, bitno mi je samo da se ne osramotim… pa se sjetim ovog primjera i bude mi lakše. Nisam nikakva direktorica, a ipak često napišem točno ću. 

Primjedbe

  1. Anonimno25. lipnja 2013. u 03:30

    Realno, a to ti pišem kao netko tko u fušu lektorira, za svakodnevnu komunikaciju nije potrebno biti pismen. S druge strane, tome se kao novinar nikad neću prestati čuditi. Pozornost sa sadržaja preusmjeravaju na autorovu glupost, a pozornost na krivom mjestu nikome nije od koristi.

    OdgovoriIzbriši
  2. tbrljak25. lipnja 2013. u 10:50

    Nikome, vjerujem, nije stalo do toga da budu na FB-u gramatički ispravno napisani komentari ili tekstovi, ono, koliko gramatike ti je treba za lajk? A neki dulji komentar, WTF? Ima par razloga zašto nikad nisam ni pomirisao FB, a jedan od njih je totalno zatupljujući sadržaj, a još tuplja komunikacija. Kad želim provesti par trenutaka u tuposti odem fino na enciklopediju dramaticu. Baš sam nedavno govorio bratu, koliko vremena bi ostalo onima koji ne vise cijele dane na Fejsu i ne stalkaju profile i statuse drugih. Poslovno dopisivanje, pisaće mašine, da, to vrijeme je prošlo, znaš ono, na kraju stranice pogriješiš slovo-dva i sve ponovo lijepo tipkaj (ovisno o strogoći profesora), jer nemaš backspace tipku na Optimi. Mislim da je zadnja stvar ako firma ima ili nema FB, mnogo važniji su prihodi i rashodi, kao što i samo ustrojstvo firme, a nešto tipa FB-maintainer nije nešto o čemu bi firma ovisila. Ovisno čime se bavi.

    OdgovoriIzbriši
  3. Sanja Benčić25. lipnja 2013. u 11:25

    Slažem se da za privatnu komunikaciju ne treba neka pismenost, čak mi je i iritantno kad neko šalje neslužbene a potpuno stilski, gramatički i pravopisno ispravne SMS ili inbox poruke. Ono, come on man, relax! Ali kad je riječ o poslovnoj komunikaciji, promotivnom materijalu ili medijskim tekstovima treba se držati bar osnova hrvatskog jezika.

    Ne bi vjerovao koliko je danas FB moćan marketinški kanal, za sve, al doslovce za sve. Nije bitno čime se baviš, bitno je biti na news feedu korisnika, a kad si tamo ne smiješ si dozvoliti da se sramotiš. Vrijeme TV reklama je prošlo… Ako želiš prihod moraš nekako prodat proizvod, moraš ih prodat puno da bi pokrio rashode i na kraju imao nekakav profit.

    OdgovoriIzbriši
  4. tbrljak25. lipnja 2013. u 12:30

    Jeste, što se tiče oglašavanja, FB ali i ostale društvene mreže su tu as. Sad, je li svi gledaju na to kao sramotu ili samo kao posao za obaviti, ne znam. Vjerojatno da postoje sankcije iz firme, ono "Kako si to napisao, hoćeš li osramotiti naše ugledno ime?" i slično, možda bi se uložio i neki napor u pisanje statusa i promociju putem Fejsa. Ali ovako, za koga je dobro je.

    OdgovoriIzbriši
  5. Sanja Benčić25. lipnja 2013. u 14:06

    Očito je da nemaju nadređenih. U primjeru ove produkcije koji sam navela radi se o dvije osobe koje su vlasnici firme. Žena se toliko bahato drži da se čak ne potpisuje pravim imenom. Misliš da bi tako velika direktorica priznala da nešto ne radi dobro?
    Loš image je na kraju najgora sankcija. Gora od prodika nadređenih.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Stari koferi

-
Slika
Pripreme za moju „seobu naroda“ su počele. Više ne znam ni šta sam sve od stvari imala, ni šta sam od toga donijela doma, a šta ostavila u Zagrebu i kod koga. Cura čiju trenutnu adresu vjerojatno ne zna ni njena mama kaže mi da je to dobro. Je, složila sam se. Prilika za novi početak. Ne moram stalno za sobom vući staro smeće. Podsjetilo me to na život koji sam sanjala. Da putujem svijetom i pišem. Da nemam ni kuću, ni stan, ni adresu samo jedan mali laptop. A stvari tek onoliko koliko stane u jedan mali kofer, bez nepotrebnog tereta, bez težine koja vuče nazad.  Šta se desilo? Kad sam se to probudila? Sad mi je mučno što se selim treći put u tri godine. Ne mogu se odvojiti ni od stare poderane odječe, a kamoli starih odnosa koji su već dugo puni rupa. Vučem za sobom tešku prtljagu punu smeća, a ono što mi stvarno treba mogu ponijeti u jednoj ruci. Možda je prava sloboda baš ta moć da iz šaka ispustiš težinu starih kofera. Da skineš ruke sa kaputa onih koji su ti već davno okr
Pročitajte više

Imaš pravo na slabost

-
Slika
Nemoj se nervirati, nije vrijedno tvojih živaca. Ne plači nije vrijedno tvojih suza… Sakrij svaku emociju i od sebe same. Moraš biti jaka, ne smiješ ničemu dozvoliti da te povrijedi, ma niti da te dotakne. Hrabre, snažne žene, kraljice i ratnice mijenjale su svijet, a ne male cmizdravice. Zato uguši suze, potisni bol i nastavi dalje. Tvoja obitelj te treba, tvoj šef te treba. Posao ne smije kasniti, kao ni večera. Sve se više zahtjeva danas baca pred nas, tempo postaje neizdrživ. Nemamo ni vremena ni prava na bilo kakve slomove. Posebno ako si žena, po prirodi histerično biće kojim upravljaju podivljali hormoni. Ili si u PMS-u ili ti fali neka stvar. To su dva jedino moguća stanja i problema u životu jedne žene. Koje druge probleme možeš imati?  Nije ti gore nego ženi od mog trećeg susjeda, tvoj te muž bar ne tuče. A ona moja susjeda s prvog kata, troje male djece ima i sama je. To su ti problemi.  Šta tebi ima bit teško? Ja sam u tvojim godinama već dvoje djece podig
Pročitajte više

Strah - naš najmoćniji neprijatelj

-
Slika
Prošli tjedan sam napisala blog u subotu navečer, bila sam nekako umorna i htjela sam ga objaviti u nedjelju ujutro. No, nešto mi je šapnulo da sutradan više neće biti aktualan. Pročitala sam ga ponovno, u prvoj rečenici već ponavljam subota, subota, da u nedjelju to više neće imati smisla. Objavila sam ga tu večer unatoč umoru. I bolje, mislila sam. Imat ću manje posla u nedjelju. Probudit ću se oko 11, polako popiti kavicu, odraditi još neke zaostatke, skuhati ručak, malo počistiti, odraditi brutalan trening pa malo čitati. Mislim da nikad prije nisam imala tako detaljan plan za sljedeći dan, i nikad nisam bila sigurnija u njega, do te mjere da ni mobitel nisam stavila puniti preko noći. Pa bit ću kući cijeli dan, napunit ću ga kad god. Ne znam dal sam već bila budna ili u nekom laganom polusnu, al znam da nisam spavala. Ni u jednom trenu se nisam pitala je li java ili san, znala sam da se zaista događa. Prvo strašna tutnjava kao da se lavina kamenja kotrlja prema meni.
Pročitajte više