Tko je nesiguran u svoj izbor osuđuje tuđi

Stalno se pitam zašto neki ljudi imaju toliku potrebu osuđivati druge? Zašto nekome smetaju homoseksualci i ljudi druge nacionalnosti i druge religije i drugačijeg ekonomskog statusa? Zašto nekome smeta netko tko ne misli isto kao on, ne sluša istu muziku, ne oblači se isto? Tko je taj savršeni uzor čiji bi klonovi svi trebali biti? 

Nekog tko se cijeli život osjeća neprihvaćenim jer je drugačiji, jer ne zadovoljava norme tih nametala, stvarno smeta kad se ljude osuđuje jer su drugačiji. Nekog tko misli da ga ni roditelji ne vole jer nije zadovoljio njihove zahtjeve, jer je prestao daviti točne odgovore na njihova pitanja, jer je počeo govoriti što misli, boli kad se „kamenuju“ manjine. A ono što mi najviše smeta i što mi najnejasnije je: kako netko tko je sam dio manjine može biti protiv drugih manjina? Uostalom svi smo mi dio manjine, po nečemu smo čudni toj svetoj, savršenoj većini. Ta većina je točno tko? Što? Apstraktni pojam, kao i definicija normalnog. Čovjek nije Bog, a Bog je svakom čovjeku nešto drugo. I oni koji su tako glasni citatima iz Biblije protiv „izopačenosti“ zaboravili su onu „Ljubi bližnjeg svog kao samoga sebe.“ 

Oni koji ne poštuju mogućnost drugačijeg izbora zapravo nisu sigurni u svoj. Nisu sigurni dal su postali baš ono što su htjeli biti, dal su mogli nešto drugo, dal bi postigli ono što su željeli da su se usudili, a usuditi se često znači biti drugačiji. Nisu sigurni u svoj izbor i svoje odluke zato bacaju kamenje na druge kako bi uvjerili sebe da su pravu. Da je samo njihov put ispravan, da druge opcije ne postoje, ako i postoje ne dolaze u obzir. Nisu ispravne, nisu prihvatljive, izopačene su. 

Onaj tko je siguran u sebe, u svoji izbor, u svoj identitet poštuje i sve ostale. Sve ostale izbore sve ostale opcije. Ne smetaju mu ni gejevi, ni srbi, ni muslimani, ni arapi, ni cigani, ni vanzemaljci… Tko je u miru sa sobom u miru je sa svima. Tko zna da je njegov put ispravan na traži potvrdu od drugih. Hoda svojom stazom poštujući tuđe. Ako mu se staze sudare s drugima, drugačijima to je pozitivan susret. Uči od drugih, uči o drugome. Ljudi, toliko novog i različitog na ovom svijetu, prihvatimo to! 

Dosta mi je nesigurnih ljudi. Onih kojima je sve krivo. Koji ne žele uopće znati ko sam. Samo žele da potvrdim njihov izbor. Da njihovim putem hoda što više ljudi, to je potvrda ispravnosti. Ne razmišljajte, ne skrećite, ne istražujte… samo budite dio stada, budite vjerne ovce starog pastira. Ne morate znati kamo idete ni zašto, dok hodate stadu na pravom ste putu.