Krug nezadovoljstva

-

Radim vjerojatno svoj zadnji studentski posao u životu. Posao koji crpi iz mene svu energiju, a ne vraća mi ništa. Kući dolazim prazna, iscrpljena, iscijeđena… toliko umorna da ne mogu ni spavati.

Tješi me jedino činjenica da je sve to privremeno, da je sve to dio puta za dalje. I razumijem kolegicu kad kaže da je taj posao i grad koče da ostvari svoj puni potencijal, osjećam se isto. Totalno sam se deprimirala kad sam shvatila da mi taj posao uzima sve, a daje ništa. Plaća je premala (najmanja satnica za koju sam radila u zadnjih 10 godina), pritisak je prevelik. Pokušavam mu se oduprijeti. Ne mislim graditi karijeru tamo, za koji dan oni više neće trebati mene ni ja njih.

Pitam se kako je ljudima koji svaki dan dolaze na radno mjesto koje mrze, ali moraju ga zadržati. S ljudima koje mrze, al im se smješkaju u facu. Kako je to mrziti život koji živiš i živjeti tako stalno? 

Možda ipak nije da mi taj posao ne daje ništa. Daje mi priliku da promatram ljude i učim o njima. Primijetila sam da su žene prilično nesigurne u sebe, svoj izgled i izbor. Svaki dan se bar jedna požali: Predebela sam; Premršava sam; Prestara sam… pre ovo pre ono! Ili pak: Nosila bi ja ovo, ali šta će mi ljudi reć. Ne mogu takva na ulicu... I evo nas na izvoru svih nezadovoljstva – robovanje društvenim kriterijima. Modna industrija bombardira stvarne žene prikazima savršenih, nestvarnih, isfotošopiranih, plastičnih lutkica. Ni jedna žena stvarna žena ne može zadovoljit te standarde. Pa onda društvo u kojem prevladavaju malograđanski umovi postavlja svoje kriterije, ono uvijek zna što njegovi pripadnici moraju i ne smiju. A ljudi ko ljudi, boje se istupiti.

Moraš raditi posao koji mrziš jer bi ljudi rekli da si lud ako ga promijeniš. Moraš nositi uniformu prilagođenu tvojim godinama, stasu, društvenom staležu, jer bi ljudi rekli da si lud ako to ne poštuješ. Moraš se smješkati svima koje mrziš, jer bi rekli da si lud ako nekome kažeš istinu u facu…

I tako se širi krug nezadovoljstva. Ljudi mrze sebe i sve oko sebe. Šire nervozu i negativnu energiju gdje god da se pojave. Pretvaraju se najgoru vrstu vampira. Njihove ugrize na osjećate na vratu, al znate da su vas isisali kad se osjetite potpuno ispražnjeno.

Ne želim biti dio toga. Želim zadržati svoju energiju i zadovoljstvo. Još malo pa idem dalje, još samo malo… 



Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Stari koferi

-
Slika
Pripreme za moju „seobu naroda“ su počele. Više ne znam ni šta sam sve od stvari imala, ni šta sam od toga donijela doma, a šta ostavila u Zagrebu i kod koga. Cura čiju trenutnu adresu vjerojatno ne zna ni njena mama kaže mi da je to dobro. Je, složila sam se. Prilika za novi početak. Ne moram stalno za sobom vući staro smeće. Podsjetilo me to na život koji sam sanjala. Da putujem svijetom i pišem. Da nemam ni kuću, ni stan, ni adresu samo jedan mali laptop. A stvari tek onoliko koliko stane u jedan mali kofer, bez nepotrebnog tereta, bez težine koja vuče nazad.  Šta se desilo? Kad sam se to probudila? Sad mi je mučno što se selim treći put u tri godine. Ne mogu se odvojiti ni od stare poderane odječe, a kamoli starih odnosa koji su već dugo puni rupa. Vučem za sobom tešku prtljagu punu smeća, a ono što mi stvarno treba mogu ponijeti u jednoj ruci. Možda je prava sloboda baš ta moć da iz šaka ispustiš težinu starih kofera. Da skineš ruke sa kaputa onih koji su ti već davno okr
Pročitajte više

Imaš pravo na slabost

-
Slika
Nemoj se nervirati, nije vrijedno tvojih živaca. Ne plači nije vrijedno tvojih suza… Sakrij svaku emociju i od sebe same. Moraš biti jaka, ne smiješ ničemu dozvoliti da te povrijedi, ma niti da te dotakne. Hrabre, snažne žene, kraljice i ratnice mijenjale su svijet, a ne male cmizdravice. Zato uguši suze, potisni bol i nastavi dalje. Tvoja obitelj te treba, tvoj šef te treba. Posao ne smije kasniti, kao ni večera. Sve se više zahtjeva danas baca pred nas, tempo postaje neizdrživ. Nemamo ni vremena ni prava na bilo kakve slomove. Posebno ako si žena, po prirodi histerično biće kojim upravljaju podivljali hormoni. Ili si u PMS-u ili ti fali neka stvar. To su dva jedino moguća stanja i problema u životu jedne žene. Koje druge probleme možeš imati?  Nije ti gore nego ženi od mog trećeg susjeda, tvoj te muž bar ne tuče. A ona moja susjeda s prvog kata, troje male djece ima i sama je. To su ti problemi.  Šta tebi ima bit teško? Ja sam u tvojim godinama već dvoje djece podig
Pročitajte više

Strah - naš najmoćniji neprijatelj

-
Slika
Prošli tjedan sam napisala blog u subotu navečer, bila sam nekako umorna i htjela sam ga objaviti u nedjelju ujutro. No, nešto mi je šapnulo da sutradan više neće biti aktualan. Pročitala sam ga ponovno, u prvoj rečenici već ponavljam subota, subota, da u nedjelju to više neće imati smisla. Objavila sam ga tu večer unatoč umoru. I bolje, mislila sam. Imat ću manje posla u nedjelju. Probudit ću se oko 11, polako popiti kavicu, odraditi još neke zaostatke, skuhati ručak, malo počistiti, odraditi brutalan trening pa malo čitati. Mislim da nikad prije nisam imala tako detaljan plan za sljedeći dan, i nikad nisam bila sigurnija u njega, do te mjere da ni mobitel nisam stavila puniti preko noći. Pa bit ću kući cijeli dan, napunit ću ga kad god. Ne znam dal sam već bila budna ili u nekom laganom polusnu, al znam da nisam spavala. Ni u jednom trenu se nisam pitala je li java ili san, znala sam da se zaista događa. Prvo strašna tutnjava kao da se lavina kamenja kotrlja prema meni.
Pročitajte više