Diploma više nije papir koji čini razliku

Prva stvar koju sam jutros vidjela na netu je ova priča: http://goo.gl/rHSGsx

 

I prvo što sam pomislila kad sam vidjela koje to diplome on ima bilo je: „Ok, njegove dvije diplome su iste kao moje. Izgleda da me od čišćenja wc dijeli samo diploma „odnosa s javnošću s prestižnog privatnog fakulteta“!

Ta njegova priča podsjetila me na onaj moj slom od prije par mjeseci. Znam točno taj osjećaj kad se osvijestiš, kad ti dođe do glave tko si zapravo, a šta radiš, koliko si se spustio ispod svojih mogućnosti. 

Radila svašta, i čistila tuđa govna, i trpila poniženja i maltretiranja, jebali su me ljudi gluplji, nesposobniji, neobrazovaniji od mene. Sve to iz nekog razloga trpiš. Jer moraš, jer ti trebaju novci, jer moraš platiti život koji živiš… 

Prije par mjeseci došla sam na razgovor za posao u jednu marketinšku agenciju. Prvo su me pitali dal imam radnog iskustva. Pitala sam dal misle na struku ili općenito. „Općenito. Jeste ikad išta radili u životu?“ – na to pitanje ostala sam s upitnikom iznad glave. Zašto oni misle da osoba mojih godina nikad u životu ništa nije radila?! Odgovorila sam da sam radila puno toga, al da bih prvo spomenula iskustvo vezano uz struku. Ipak, moje iskustvo u struci smatrali su preslabim za poziciju za koju sam se javila, pa su mi ponudili da „vodim brigu“ odnosno čistim u jednom hotelu. Odbila sam. Objasnila sam da se sad želim zaposliti u struci jer imam previše godina i previše sličnog radnog iskustva koje mi zapravo ne znači puno. Rekli su da razumiju. Dal su stvarno razumjeli ne znam. Ono što znam je da me ljudi oko mene nisu razumjeli. Svi su mi rekli da sam trebala prihvatiti taj posao, bolje i to nego ništa. Al ja i dalje stojim pri onoj svojoj: „bolje ništa, nego bilo šta.“

Istina je da zaslužujemo više, ali diploma ko diploma samo je papir. I to više nije papir koji čini razliku. Previše ljudi danas završava visoko obrazovanje. Da bi se istaknuli moramo znati više od mahanja diplomama. Ima previše ljudi koji misle da je kraj faksa kraj borbe. Misle da to što su diplomirali znači da ih mora čekati posao iz snova i plaća iz bajke. Ooo ne, dragi moji. Onog trena kad diplomirate tek počinje borba. S diplomom u ruci tek počinje stvaran život. To što ste na faksu znali nešto naštrebat napamet ili se snać pa prepisat na ispitu, ne znači da znate radit. Ili pristanite čistit govna i kukat kako to morate radit s 5 diploma ili nađite način da pokažete svoju genijalnost. Moramo pokazati koliko vrijedimo. Ako pristanemo čistiti govna, čistiti ćemo ih do kraja života. 

Ne želim više slušati nikakva kukanja kako ne možeš ništa ako nemaš vezu. Pa dajte onda stvorite svoje veze. Pokažite šta znate. Moram reći da sam bez ikakvih veza dobila praksu u jednoj komunikacijskoj agenciji. Da, radit ću besplatno. Ne znam koliko dugo. Spomenula sam im stručno osposobljavanje, al rekli su mi da ne žele imat obavezu držat me u firmi godinu dana ako ne valjam. S druge strane rekli su da su sve opcije otvorene ako se dokažem. Fair enough!

I kad god se zabrinem zbog troškova života, kad počnem razmišljati o tome kako ću platiti ovo il ono dok radim bez plaće sjetim se filma The Pursuit of Happyness (http://www.imdb.com/title/tt0454921/). Tko ne zna o čemu se radi nek pogleda, a mogla bi ga i ja pogledati još jednom. Treba nam malo optimizma. Dosta mi je više kukanja i highlightanja depresivnih priča!