Startna prednost

-


Vidjela sam ljude kako startaju prije mene. Veliki talenti otkriveni još u vrtiću. Roditelji koji su to hranili i poticali. Beskrajne mogućnosti izbora. Studiranje u drugom gradu, državi, kontinentu… trebali su samo izabrati, njima je sve bilo moguće. Meni baš i ne. Ograničene financijske mogućnosti, starci koji su me tjerali da živim njihov život, a ne svoj, mali grad… 

Često sam zamišljala kako bi moj život izgledao da sam se rodila kao netko drugi, negdje drugdje. Kako bi bilo da sam talentirana za nešto, umjetnost, glazbu, sport… Kako bi bilo da sam imala roditelje koji me podupiru u tome da budem ono što želim biti…

Već su srednjoj školi mislila sam da sam premalo postigla za svoje godine, da sam trebala već nešto napraviti od svog života. Barem pobijediti na Lidranu ili nekom odbojkaškom prvenstvu. A onda sam se počela miriti s tim da sam vjerojatno rođena da budem prosječna. Nedovoljno posebna, nedovoljno talentirana, nedovoljno lijepa… simply: plain jane.

Ali s godinama se počela događati čudna stvar. Oni koji su bili posebni kao klinci, ekstra talentirani, super uspješni studenti i učenici počeli su padati u prosječnost. Zašto? Nije mi bilo jasno. Njihov argument je jedan: Odrasli smo! A odrasti valjda znači predati se na prvoj prepreci. Baciti sve talente iza sebe i ne osvrtati se za njima. Zaboraviti snove i mogućnosti. Raditi posao koji mrziš da bi plaćao da živiš u stanu koji nije tvoj. Naći relativno kompatibilnu osobu s kojom ćeš provesti ostatak svog dosadnog života…

I dalje mi nije jasno… Izgleda da oni kojima je život dao puno nisu naučiti kako to iskoristiti. Možda su navikli da svari u životu teku glatko, pa čim malo zaškripi odmah promjene smjer, nađu lakši put i to je to… Možda baš zato nikad nisu naučili da se za stvari koji vrijede treba boriti. Ne dolaze baš lako. I tu su prednosti oni kojima je život dao malo, a naučio ih puno. 

Zato sam sada zahvalna na svim borbama koje sam sama morala voditi, na svim malim pobjedama i sitnim koracima naprijed. Naučila sam da startna prednost ne znači ništa ako je ne znaš iskoristiti. 




Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Stari koferi

-
Slika
Pripreme za moju „seobu naroda“ su počele. Više ne znam ni šta sam sve od stvari imala, ni šta sam od toga donijela doma, a šta ostavila u Zagrebu i kod koga. Cura čiju trenutnu adresu vjerojatno ne zna ni njena mama kaže mi da je to dobro. Je, složila sam se. Prilika za novi početak. Ne moram stalno za sobom vući staro smeće. Podsjetilo me to na život koji sam sanjala. Da putujem svijetom i pišem. Da nemam ni kuću, ni stan, ni adresu samo jedan mali laptop. A stvari tek onoliko koliko stane u jedan mali kofer, bez nepotrebnog tereta, bez težine koja vuče nazad.  Šta se desilo? Kad sam se to probudila? Sad mi je mučno što se selim treći put u tri godine. Ne mogu se odvojiti ni od stare poderane odječe, a kamoli starih odnosa koji su već dugo puni rupa. Vučem za sobom tešku prtljagu punu smeća, a ono što mi stvarno treba mogu ponijeti u jednoj ruci. Možda je prava sloboda baš ta moć da iz šaka ispustiš težinu starih kofera. Da skineš ruke sa kaputa onih koji su ti već davno okr
Pročitajte više

Imaš pravo na slabost

-
Slika
Nemoj se nervirati, nije vrijedno tvojih živaca. Ne plači nije vrijedno tvojih suza… Sakrij svaku emociju i od sebe same. Moraš biti jaka, ne smiješ ničemu dozvoliti da te povrijedi, ma niti da te dotakne. Hrabre, snažne žene, kraljice i ratnice mijenjale su svijet, a ne male cmizdravice. Zato uguši suze, potisni bol i nastavi dalje. Tvoja obitelj te treba, tvoj šef te treba. Posao ne smije kasniti, kao ni večera. Sve se više zahtjeva danas baca pred nas, tempo postaje neizdrživ. Nemamo ni vremena ni prava na bilo kakve slomove. Posebno ako si žena, po prirodi histerično biće kojim upravljaju podivljali hormoni. Ili si u PMS-u ili ti fali neka stvar. To su dva jedino moguća stanja i problema u životu jedne žene. Koje druge probleme možeš imati?  Nije ti gore nego ženi od mog trećeg susjeda, tvoj te muž bar ne tuče. A ona moja susjeda s prvog kata, troje male djece ima i sama je. To su ti problemi.  Šta tebi ima bit teško? Ja sam u tvojim godinama već dvoje djece podig
Pročitajte više

Strah - naš najmoćniji neprijatelj

-
Slika
Prošli tjedan sam napisala blog u subotu navečer, bila sam nekako umorna i htjela sam ga objaviti u nedjelju ujutro. No, nešto mi je šapnulo da sutradan više neće biti aktualan. Pročitala sam ga ponovno, u prvoj rečenici već ponavljam subota, subota, da u nedjelju to više neće imati smisla. Objavila sam ga tu večer unatoč umoru. I bolje, mislila sam. Imat ću manje posla u nedjelju. Probudit ću se oko 11, polako popiti kavicu, odraditi još neke zaostatke, skuhati ručak, malo počistiti, odraditi brutalan trening pa malo čitati. Mislim da nikad prije nisam imala tako detaljan plan za sljedeći dan, i nikad nisam bila sigurnija u njega, do te mjere da ni mobitel nisam stavila puniti preko noći. Pa bit ću kući cijeli dan, napunit ću ga kad god. Ne znam dal sam već bila budna ili u nekom laganom polusnu, al znam da nisam spavala. Ni u jednom trenu se nisam pitala je li java ili san, znala sam da se zaista događa. Prvo strašna tutnjava kao da se lavina kamenja kotrlja prema meni.
Pročitajte više