9 godina kazne za 20 godina bogovskog života

-


Jutros nakon što sam vidjela vijesti odlučila sam da me boli kurac za Sanadera, dan je prelijep da bi o tome razmišljala. Krenula sam u grad, dvorište svog zatvora. A dok hodaš ne možeš pobjeć od misli…

Sanader dobio 9 godina zatvora nakon što je više od 20 godina živio kao Bog –blago njemu! 

Ja bi odgulila 9 godina u zamjenu za samo 9 dana bogovskog života. I onako mi se cijeli život i ne razlikuje puno od zatvorskog. Imam slobodu ići kud god me noge nose, to uglavnom podrazumijeva šetanje po kvartu; nitko se ne osjeća kao slobodan čovjek kad se šverca u tramvaju. Dok sam bila studentica imala sam slobodu birati u menzi između ručka za 5 ili za 6 kuna. Sad kad više nemam iksicu imam slobodu izbora iz široke palete Kplus i Standard proizvoda, a mogu i nositi što god želim s Terranovinh sniženja. 

Sanader će u zatvoru i dalje živjeti bolje nego 90% hrvata i opet, naravno, na naš račun. Remetinec je zapravo pravi raj unutar hrvatskog pakla. Život u zatvoru je puno manje stresniji od života „na slobodi“. Prvo, iz zatvora te ne mogu izbaciti, iz stana mogu. Drugo, u zatvoru te moraju nahraniti, vani jedeš samo ako imaš čime platiti. A mi se jadni trudimo biti moralni i pošteni da nas slučajno ne bi strpali u zatvor. Kakav apsurd!

Bez problema bi odradila kaznu samo da bar jednom mogu ući u dućan i kupiti ono što mi se jede, a ne ono što je na akciji i ono što mi se sviđa, a ne ono što je na sniženju. 

Čini se da je sloboda nekad i gora od zatvora, a ako zaista želiš biti slobodan moraš imati novac. Savjest? Savjesti više i onako nitko nema….

Primjedbe

  1. tbrljak12. ožujka 2014. u 16:35

    Imamo nekako slična razmišljanja, što me uvijek iznova vraća na ovaj blog; naime dobro si opisala situaciju u zatvorima: smještaj, hrana, rekreacija, Internet, knjižnica itd... Fora je jedino u tome da su danas mjesta u zatvorima popunjena manje-više za nas ne-elitu. Tako imaš tipa koji cijeli život radi nekakva kriminalna djela, x-puta je bio u zatvoru, ali zadnji put kad su ga čapili shvatili su da nemaju više mjesta za njega, pa su ga poslali doma i da radi nekakav društveno-koristan rad, besplatno. Halo? Kao da taj ne bi mogao u međuvremenu "zaraditi" nešto sa strane (raditi probleme drugima kao i do sada).

    OdgovoriIzbriši
  2. Sanja Benčić12. ožujka 2014. u 18:05

    Da dobro to je sad sasvim druga tema. Nisam se ovdje htjela baviti ni zatvorskim ni pravosudnim sustavom. Samo sam htjela reći da ima nas koji kao živimo na slobodi, a gore nam je nego u zatvoru.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Stari koferi

-
Slika
Pripreme za moju „seobu naroda“ su počele. Više ne znam ni šta sam sve od stvari imala, ni šta sam od toga donijela doma, a šta ostavila u Zagrebu i kod koga. Cura čiju trenutnu adresu vjerojatno ne zna ni njena mama kaže mi da je to dobro. Je, složila sam se. Prilika za novi početak. Ne moram stalno za sobom vući staro smeće. Podsjetilo me to na život koji sam sanjala. Da putujem svijetom i pišem. Da nemam ni kuću, ni stan, ni adresu samo jedan mali laptop. A stvari tek onoliko koliko stane u jedan mali kofer, bez nepotrebnog tereta, bez težine koja vuče nazad.  Šta se desilo? Kad sam se to probudila? Sad mi je mučno što se selim treći put u tri godine. Ne mogu se odvojiti ni od stare poderane odječe, a kamoli starih odnosa koji su već dugo puni rupa. Vučem za sobom tešku prtljagu punu smeća, a ono što mi stvarno treba mogu ponijeti u jednoj ruci. Možda je prava sloboda baš ta moć da iz šaka ispustiš težinu starih kofera. Da skineš ruke sa kaputa onih koji su ti već davno okr
Pročitajte više

Imaš pravo na slabost

-
Slika
Nemoj se nervirati, nije vrijedno tvojih živaca. Ne plači nije vrijedno tvojih suza… Sakrij svaku emociju i od sebe same. Moraš biti jaka, ne smiješ ničemu dozvoliti da te povrijedi, ma niti da te dotakne. Hrabre, snažne žene, kraljice i ratnice mijenjale su svijet, a ne male cmizdravice. Zato uguši suze, potisni bol i nastavi dalje. Tvoja obitelj te treba, tvoj šef te treba. Posao ne smije kasniti, kao ni večera. Sve se više zahtjeva danas baca pred nas, tempo postaje neizdrživ. Nemamo ni vremena ni prava na bilo kakve slomove. Posebno ako si žena, po prirodi histerično biće kojim upravljaju podivljali hormoni. Ili si u PMS-u ili ti fali neka stvar. To su dva jedino moguća stanja i problema u životu jedne žene. Koje druge probleme možeš imati?  Nije ti gore nego ženi od mog trećeg susjeda, tvoj te muž bar ne tuče. A ona moja susjeda s prvog kata, troje male djece ima i sama je. To su ti problemi.  Šta tebi ima bit teško? Ja sam u tvojim godinama već dvoje djece podig
Pročitajte više

Strah - naš najmoćniji neprijatelj

-
Slika
Prošli tjedan sam napisala blog u subotu navečer, bila sam nekako umorna i htjela sam ga objaviti u nedjelju ujutro. No, nešto mi je šapnulo da sutradan više neće biti aktualan. Pročitala sam ga ponovno, u prvoj rečenici već ponavljam subota, subota, da u nedjelju to više neće imati smisla. Objavila sam ga tu večer unatoč umoru. I bolje, mislila sam. Imat ću manje posla u nedjelju. Probudit ću se oko 11, polako popiti kavicu, odraditi još neke zaostatke, skuhati ručak, malo počistiti, odraditi brutalan trening pa malo čitati. Mislim da nikad prije nisam imala tako detaljan plan za sljedeći dan, i nikad nisam bila sigurnija u njega, do te mjere da ni mobitel nisam stavila puniti preko noći. Pa bit ću kući cijeli dan, napunit ću ga kad god. Ne znam dal sam već bila budna ili u nekom laganom polusnu, al znam da nisam spavala. Ni u jednom trenu se nisam pitala je li java ili san, znala sam da se zaista događa. Prvo strašna tutnjava kao da se lavina kamenja kotrlja prema meni.
Pročitajte više