Cijene se samo stvari s price tagovima

Svašta sam htjela reći dok sam bila odsječena od svijeta, a sad je sve to više-manje nebitno. Ono što je bitno je to da su, kao i uvijek, ljudi pokazali svoja prava lica. Otkrilo se kome je stalo da ti pomogne, a kome je stalo da te iskoristi.

Uvijek ista priča; iako više nismo toliko mladi i dalje radimo za „dobra djela“ i za iskustvo. Onda se u toj priči pojavi jedna celebrity osoba željna medijske pažnje i osobnog PR-a. Uletiš na projekt, dobiješ dodatna zaduženja i obećanja da će biti sličnih projekta u budućnosti na kojima ćete definitivno surađivati. Sve to zvuči predobro, čak i obećani honorar za projekt je predobar da bi bio istinit. 

Kao što rekoh predobro da bi bilo istinito. Od honorara nitko nije vidio ni lipe, iako je cijeli taj event bio dobro medijski popraćen. Ono što je meni najjadnije od svega je što fotografa ne samo da nisu platili nego ga nisu ni potpisali ispod fotki, a kao obećali su mu da mu je to prilika da se probije i bla, bla… Kako čovjek da se probije kad ispod svake njegove fotke piše PR? 

Osim par dana posla oko tog eventa, preuzela sam FB stranicu, podigla reach i lajkove za milion posto i nastavila je voditi još par mjeseci. Uvijek mi je nekako bilo neugodno pitati za novce, jer sve to provlačilo kao „neprofitna udruga“… i onda mi se pokvario kompjuter. Rekla sam da ću mjesec dana biti bez njega i da ne znam što ću za to vrijeme sa stranicom i svim ostalim (traženjem posla itd.). Nadala sam se da će mi negdje nabaviti neki stari laptop da se skrpam nekako tih mjesec dana i da nastavim normalno funkcionirati, na kraju krajeva radila sam za nju – besplatno! Od toga ništa.

Onda sam počela razmišljati na drugačiji način. Zapravo, taman kad mi se pokvario kompjuter uletio mi freelance za novce, tada sam odlučila: ono za šta će mi platiti to ću odradit, s onim za šta me ne plaćaju neću se ni zajebavat. Ovako stoje stvari: ja plaćam struju, plaćam internet, radim iz stana koji plaćam, s laptopa kojeg sam ja platila i za koji ću ja platit bolesno skup popravak… kad podvučem crtu ispada da trošim svoje vrijeme i novce da bi poznatoj osobi radila PR – BESPLATNO! Hallo? Ko je tu lud?

Ne znam dal čovjek mora biti iznimno samouvjeren i bahat da bi se uspio izboriti za ništa drugo nego za honorar koji mu pripada? Izgleda da da. Čini se da čim ti se netko obrati moraš postaviti svoju cijenu -  ispod soma kuna ne razgovaramo. Možda će te tad počet cijenit, ljudi su i onako glupi. Cijene samo stvari s price tagovima, a mi smo još gluplji, mladi i zeleni… pa vjerujemo osobama koje riječima promoviraju „istinske životne vrijednosti“  a djelima i to baš na nama dokazuju suprotno.

                                                                                    

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Stari koferi

Imaš pravo na slabost

Strah - naš najmoćniji neprijatelj