Cijene se samo stvari s price tagovima
Svašta sam htjela reći dok sam
bila odsječena od svijeta, a sad je sve to više-manje nebitno. Ono što je bitno
je to da su, kao i uvijek, ljudi pokazali svoja prava lica. Otkrilo se kome je
stalo da ti pomogne, a kome je stalo da te iskoristi.
Uvijek ista priča; iako više
nismo toliko mladi i dalje radimo za „dobra djela“ i za iskustvo. Onda se u toj
priči pojavi jedna celebrity
osoba željna medijske pažnje i osobnog PR-a. Uletiš na projekt, dobiješ dodatna
zaduženja i obećanja da će biti sličnih projekta u budućnosti na kojima ćete
definitivno surađivati. Sve to zvuči predobro, čak i obećani honorar za projekt
je predobar da bi bio istinit.
Kao što rekoh predobro da bi bilo
istinito. Od honorara nitko nije vidio ni lipe, iako je cijeli taj event bio
dobro medijski popraćen. Ono što je meni najjadnije od svega je što fotografa
ne samo da nisu platili nego ga nisu ni potpisali ispod fotki, a kao obećali su
mu da mu je to prilika da se probije i bla, bla… Kako čovjek da se probije kad
ispod svake njegove fotke piše PR?
Osim par dana posla oko tog
eventa, preuzela sam FB stranicu, podigla reach i lajkove za milion posto i
nastavila je voditi još par mjeseci. Uvijek mi je nekako bilo neugodno pitati
za novce, jer sve to provlačilo kao „neprofitna udruga“… i onda mi se pokvario
kompjuter. Rekla sam da ću mjesec dana biti bez njega i da ne znam što ću za to
vrijeme sa stranicom i svim ostalim (traženjem posla itd.). Nadala sam se da će
mi negdje nabaviti neki stari laptop da se skrpam nekako tih mjesec dana i da
nastavim normalno funkcionirati, na kraju krajeva radila sam za nju –
besplatno! Od toga ništa.
Onda sam počela razmišljati na
drugačiji način. Zapravo, taman kad mi se pokvario kompjuter uletio mi
freelance za novce, tada sam odlučila: ono za šta će mi platiti to ću odradit,
s onim za šta me ne plaćaju neću se ni zajebavat. Ovako stoje stvari: ja plaćam
struju, plaćam internet, radim iz stana koji plaćam, s laptopa kojeg sam ja
platila i za koji ću ja platit bolesno skup popravak… kad podvučem crtu ispada
da trošim svoje vrijeme i novce da bi poznatoj osobi radila PR – BESPLATNO! Hallo?
Ko je tu lud?
Ne znam dal čovjek mora biti
iznimno samouvjeren i bahat da bi se uspio izboriti za ništa drugo nego za
honorar koji mu pripada? Izgleda da da. Čini se da čim ti se netko obrati moraš
postaviti svoju cijenu - ispod soma kuna
ne razgovaramo. Možda će te tad počet cijenit, ljudi su i onako glupi. Cijene samo
stvari s price tagovima, a mi smo još gluplji, mladi i zeleni… pa vjerujemo
osobama koje riječima promoviraju „istinske životne vrijednosti“ a djelima i to baš na nama dokazuju suprotno.
Primjedbe
Objavi komentar