Ne razmišljaj…
Što se više toga nakupi to sam
spremnija na drastičnije poteze. A u zadnje vrijeme nakupilo se previše. Ne znam
odakle bi počela ni gdje bi završila. Samo znam da je vrijeme za temeljite
promjene.
Budne noći i prevrtanje po svim
pogrešnim odlukama, analiziranje svih pogrešnih koraka, traženje razloga zbog
kojih su stvari krenule krivo… Mnoge noći bile su budne samo zbog besciljne
zabave, jutra nakon njih su mamurna i puna krivice. Pitanje koji k*** radim od
svog života samo još glasnije zvoni.
U državi u kojoj možeš biti samo
nezaposleni podstanar odlazak vani postaje sve realnija opcija. Žalosno jer sam
sigurna da bi mnogi mladi voljeli živjeti u svojoj državi kao ljudi, ne kao
brojevi iliti sad po novom e-Građani.
Čak su nas i nogometaši
razočarali. Kako su samo mogli tako brzo ispasti kad su bili tako dobro plaćani
da nas zabave. Da nam daju igara kad već nemamo kruha. Oduzeli su nam tu
mogućnost da se radujemo tako glupoj stvari kao što je šutanje lopte po travi
kad već drugih radosti nemamo. Oduzeli su nam jednu jedinu stvar na koju smo
mogili biti ponosni kao narod.
I sve mi se nekako čini da se
život ovdje sveo na traženje besciljne zabave u nebitnim stvarima samo kako bi
skrenuli misli od problema koji nas stvarno muče. Što je još gore, čini mi se
kao da to većini odgovora. Ne slušaj, ne gledaj, ne razmišljaj… Ljudi dokle ovako?
Dokle? Jednostavno, do dno dna. Potpisujem, jako žalosno sve zajedno. Pervan se zezao kad je rekao veliko istinu: "Čestitam vam što ste preživjeli još jedan dan u Hrvatskoj."
OdgovoriIzbriši