Stručno o(ne)sposobljavanje - apsolutni zajeb

-



Nemoj biti razmažena i bahata, radi za soma i 600. Ooo gle, povećali su ti plaću na dva i 400. Jeeee!!! Kava sreća. Ni da si svoje dvije diplome zajedno s tuljcima uguram u guzicu ne bi me toliko zadovoljile. Pusti ti pare, iskustvo je bitno. Naučit ćeš, naučit ćeš svašta. Naučit ćeš da je život fer i sve je predivno, predivno… ili ipak ne? 

Kako god, imaš samo jednu šansu i samo jednu godinu. U kakvu ćeš firmu upasti i kakvo ćeš iskustvo steći to je čisti rulet, a šta ćeš nakon toga i nije tako neizvjesno, vratit ćeš se doma - na burzu. I ne brini, bilo da si stručno osposobljen ili onesposobljen ostat ćeš na burzi, i ako znaš nešto radit ostat ćeš na burzi, i ako ne znaš ostat ćeš na burzi.

Pa razmisli malo. Situacija je sasvim logična. Zašto bi te itko zaposlio za 4, 5 soma, plus doprinosi i pizdarije, kad lijepo može uzet nekog klica na trošak genijalne nam države. Pa su tako naravno istrebljeni svi “normalni” poslovi i oglasa za “prava” radna mjesta više nema. Sve stručno, pa stručno… Očito nije regulirano ni kakva moraju biti, ni koliko takvih radnih mjesta može biti. Tako na HZZ-u fino stoje oglasi: Voditelj marketinga - stručno osposobljavanje. Ma daj ne seri! Ono fakat ne seri! Koliku bi plaću i kakvo iskustvo zapravo trebao imati voditelj marketinga? 

Razmetali se ministri uspjesima ove mjere, 60% mladih koji su ušli u sustav se zaposlilo. A šta se desilo s onih 40% koji nisu, i sa svima onima koji su ostali van sustava? O tome se šuti. Šuti se i o tome da je postala znanstvena fantastika naći oglas koji nije za stručno, a kamo li zaposliti se “za pravo”. Žalosno je što na stručno svi gledaju kao nekakvu praksu i ne priznaju ti to kao relevantno iskustvo. I onda se opet nađeš na početku kruga, na burzi. Osposobljen ili ne, nebitno - sjeban si. 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Stari koferi

-
Slika
Pripreme za moju „seobu naroda“ su počele. Više ne znam ni šta sam sve od stvari imala, ni šta sam od toga donijela doma, a šta ostavila u Zagrebu i kod koga. Cura čiju trenutnu adresu vjerojatno ne zna ni njena mama kaže mi da je to dobro. Je, složila sam se. Prilika za novi početak. Ne moram stalno za sobom vući staro smeće. Podsjetilo me to na život koji sam sanjala. Da putujem svijetom i pišem. Da nemam ni kuću, ni stan, ni adresu samo jedan mali laptop. A stvari tek onoliko koliko stane u jedan mali kofer, bez nepotrebnog tereta, bez težine koja vuče nazad.  Šta se desilo? Kad sam se to probudila? Sad mi je mučno što se selim treći put u tri godine. Ne mogu se odvojiti ni od stare poderane odječe, a kamoli starih odnosa koji su već dugo puni rupa. Vučem za sobom tešku prtljagu punu smeća, a ono što mi stvarno treba mogu ponijeti u jednoj ruci. Možda je prava sloboda baš ta moć da iz šaka ispustiš težinu starih kofera. Da skineš ruke sa kaputa onih koji su ti već davno okr
Pročitajte više

Imaš pravo na slabost

-
Slika
Nemoj se nervirati, nije vrijedno tvojih živaca. Ne plači nije vrijedno tvojih suza… Sakrij svaku emociju i od sebe same. Moraš biti jaka, ne smiješ ničemu dozvoliti da te povrijedi, ma niti da te dotakne. Hrabre, snažne žene, kraljice i ratnice mijenjale su svijet, a ne male cmizdravice. Zato uguši suze, potisni bol i nastavi dalje. Tvoja obitelj te treba, tvoj šef te treba. Posao ne smije kasniti, kao ni večera. Sve se više zahtjeva danas baca pred nas, tempo postaje neizdrživ. Nemamo ni vremena ni prava na bilo kakve slomove. Posebno ako si žena, po prirodi histerično biće kojim upravljaju podivljali hormoni. Ili si u PMS-u ili ti fali neka stvar. To su dva jedino moguća stanja i problema u životu jedne žene. Koje druge probleme možeš imati?  Nije ti gore nego ženi od mog trećeg susjeda, tvoj te muž bar ne tuče. A ona moja susjeda s prvog kata, troje male djece ima i sama je. To su ti problemi.  Šta tebi ima bit teško? Ja sam u tvojim godinama već dvoje djece podig
Pročitajte više

Strah - naš najmoćniji neprijatelj

-
Slika
Prošli tjedan sam napisala blog u subotu navečer, bila sam nekako umorna i htjela sam ga objaviti u nedjelju ujutro. No, nešto mi je šapnulo da sutradan više neće biti aktualan. Pročitala sam ga ponovno, u prvoj rečenici već ponavljam subota, subota, da u nedjelju to više neće imati smisla. Objavila sam ga tu večer unatoč umoru. I bolje, mislila sam. Imat ću manje posla u nedjelju. Probudit ću se oko 11, polako popiti kavicu, odraditi još neke zaostatke, skuhati ručak, malo počistiti, odraditi brutalan trening pa malo čitati. Mislim da nikad prije nisam imala tako detaljan plan za sljedeći dan, i nikad nisam bila sigurnija u njega, do te mjere da ni mobitel nisam stavila puniti preko noći. Pa bit ću kući cijeli dan, napunit ću ga kad god. Ne znam dal sam već bila budna ili u nekom laganom polusnu, al znam da nisam spavala. Ni u jednom trenu se nisam pitala je li java ili san, znala sam da se zaista događa. Prvo strašna tutnjava kao da se lavina kamenja kotrlja prema meni.
Pročitajte više