Rješenje nikad ne dolazi izvana

Kao da sam mogla osjetiti da se sprema nešto veliko. Naravno, čudan osjećaj mogla sam protumačiti samo u okviru poznatog. Otprilike mjesec dana prije nego su se sranja počela događati osjećala sam neki pritisak u grudima, kao da ne mogu disati punim plućima. Osjećala sam da me guši vlastiti život, da sve što radim radim na svoju štetu i protiv svoje duše. Probudila se jaka želja za radikalnom promjenom. Sve je još bilo normalno samo ja nisam.

Smislila sam plan za dalje. Odmah sam znala da će propasti, da će se dogoditi nešto drugo prije nego ga stignem realizirati. Ali imati plan bilo je utješno, dalo je besmislenim danima neku svrhu i cilj. Uspjela sam naći način da se donekle smirim. Počela sam se više baviti sobom i stvarima s kojima se borim iznutra. Pomoglo je. Donekle. Shvatila sam da rješavanju svog problema mogu pristupiti samo iz sebe. Nisam mogla utjecati na stvari koje se događaju izvana, a posebno nisam mogla utjecati na ponašanje drugih ljudi. Jednini način da se riješim tereta koji me guši bio je prema unutra, a ne prema van.

Iako sam kao otkrila uzroke i moguća rješenja svojih problema, smislila super plan koji mi je nudio nešto čemu bih se radovala u budućnosti, nisam bila potpuno mirna. Nisam osjetila nikakav pomak u energiji. I dalje je sve stajalo, kao u nekoj bari – ustajalo, smrdljivo, staro. Onaj toliko očekivani nalet energije novog nije se dogodio. Nije se dogodio dok sve ostalo nije stalo. Izuzetno je čudno što sam protok nove energije osjetila tek nakon što je najavljeno da se naš život stavlja na pauzu. Wow, događa se nešto bitno, bila mi je prva misao. Stvari se mijenjaju, značajno se mijenjaju. I bilo mi izuzetno drago zbog toga, posebno zato što nam dosadašnji sustav očito više nije služio.

Odjednom smo se svi našili u situaciji u kojoj rješenje problema ne možemo tražiti prema van već prema unutra. Život nam je blokiran, a mi nemamo nikakvu moć da utječemo na situaciju koja je do toga dovela. Jedino na što možemo utjecati smo mi sami. Sva rješenja i odgovore sada možemo tražiti samo unutar sebe, a napokon imamo vremena za to. Kako će ova situacija završiti po nas ovisi samo o nama. Na to kada će se život vratiti u „normalu“ ne možemo utjecati, na to kada ćemo ponovno moći raditi ne možemo utjecati, na to kako će život izgledati za mjesec, dva, tri… godinu, ne možemo utjecati. Jedino na što sada možemo utjecati su naše misli, naš stav i način na koji ćemo provoditi vrijeme koje nam je dano.

Hoćemo li ući u ulogu žrtve, sjesti i plakati jer život nije fer? Sve nam je oduzeo baš kad nam je trebalo krenuti, čak nam ni zraka ni sunca više ne daju. Ili ćemo ovo vrijeme prihvatiti kao dar? Iskoristiti ga da se odmorimo, dozvoliti da se sve oko nas smiri, da prestanemo juriti za besmislenim stvarima, da se posvetimo sebi i najbližima?

Sad nije vrijeme akcije, sad je vrijeme rađanja ideja, promišljanja i planiranja. Slažem se s onim citatima koji kruže internetom u smislu: ako iz ovog ne izađete s novom vještinom, novim hobijem ili idejom za biznis protratili ste vrijeme. Iako nije vrijeme za djelovanje prema van, nije ni vrijeme za kukanje. Istina je da sad ne možemo tek tako naći novi posao, ali možemo naučiti novu vještinu koja će nam kasnije pomoći da ga dobijemo. Možemo razmisliti i dugoročnim cijevima u našem životu. Ako ne želimo zauvijek raditi za druge sada imamo priliku razmisliti o tome kako možemo postati samostalni.

Internet nudi nebrojene mogućnosti za učenje, osobni rast i napredak u svakom pogledu. Što je najbolje od svega, velik broj njih je besplatan. Dakle, nema nikakvih izgovora. Možete početi učiti novi jezik, steći certifikate iz različitih područja koji će vam nabildati životopis, možete nabildati i svoje sexy tijelo za ljeto 2021. uz tip vježbanja koji vam najbolje odgovara, možete čitati knjige, možete naučiti crtati, dizajnirati, programirati, ma što god…  možete čak naučiti popravljati rolete kao ja. Ali, internet nudi i Netflix i sve ostale mogućnosti gubljenja vremena pasivnim buljenjem u ekran. Kako ćete provoditi dane vaš je izbor.

Neki dan sam došla do zaključka da bih mogla imati sasvim produktivan dan kad bih samo četiri sata dnevno posvetila svojim hobijima. Što je zapravo izuzetno malo s obzirom na to da mi je prije oko 10 sati dnevno otpadalo na posao, vježbala sam tri sata tjedno, čitala kad bih stigla i kad ne bih bila preumorna, a pisala sam tek zadnja dva mjeseca i to samo kada bi me baš sve muze svemira pomazile.

Znam da je nekim danima teško izvući guzicu iz kreveta jer osjećamo da uopće nema potrebe za tim. Kad nema razloga ni motivacije i snaga izostane, ali to je ok. Razumljivo je, previše je sranja oko nas i ne može nas neprestano pratiti euforija i optimizam. Imamo si pravo dozvoliti da nam je teško. Osjetiti tu težinu, proživjeti ju i pustiti da ode. U redu je osjetiti negativne osjećaje, ali ne smijemo im dozvoliti da nas preuzmu. Ovo je rat koji možemo dobiti ili izgubiti samo u našoj glavi.

Najveći izazov sada je prihvatiti da moramo otpustiti potrebu za kontrolom nad stvarima koje nikad zapravo nismo ni mogili kontrolirati. Jednako kao što smo izgubili iluziju slobode tako samo izgubili i iluziju kontrole. Sve što se događa izvan nas ni ranije nismo imali pod kontrolom. Sve na što smo mogili i još uvijek možemo utjecati je ono u nama.

Sve što tražimo nalazi se unutar nas, a odgovore nam može dati samo miran um. Zato se moramo prestati brinuti oko stvari na koje ne nemamo utjecaja i posvetiti se onome što direktno ovisi o nama. To je jedini način da zadržimo zdrav razum u ovom ludilu i da iz ove krize izađemo bolji, jači, pametniji i bogatiji za neko novo iskustvo, vještinu, znanje ili ideju.