Kako sam postala direktorica marketinga

Direktorica marketinga, Sanja Benčić. Kako fensi zvuči. Da se ovako predstavljam ljudi bi mislili da sam uspješna mlada poslovna žena, da ne radim previše, a imam preveliku plaću… O da, kako da ne… Imam plaću točno 0 kuna, budžet za marketinške aktivnosti je isto 0 kuna. To su stvarno izdašni financijski resursi pa svojoj kreativnosti mogu dati oduška do maksimuma. 

Priča ide ovako nekako: …hm, ne znam ni od koliko daleke prošlosti bi krenula. Pa ajd ovako: upisala sam ekonomiju tek tako, jer nisam imala previše izbora. Smjer marketing jer se činio najmanje ekonomski, a najviše kreativan. A kad smo se u zadnjem semestru svi zanijeli idejama za umjetnička rješenja promidžbenih poruka (btw, riječ reklama je na Ekonomskom fakultetu ZABRANJENA) asistent nam reče: „Ma pustite vi to, to rade dizajneri. Vi niste umjetnici, vi ste ekonomisti“. To nije rečenica koju sam trebala čuti u zadnjem semestru, to je rečenica koju sam trebala čuti prije nego sam uopće predala papire za upis. 

Nisam imala nikakvog interesa ni za biznis, ni za ekonomiju. Sanjala sam o tome da jednog dana pišem knjige. A mom starom je to bila totalna glupost (kao i sve što sam ikad u životu željela), govorio mi je stalno da se od pisanja ne živi i da bi trebala otvoriti svoju firmu. Mislio je da kad otvoriš firmu novci ti sami sjedaju na račun, ti si direktor svemira i ništa ti ne fali. Pokušavala sam ga uvjeriti da to nije za mene, da to ne želim i ne znam, a poslovno gledajući rizik je velik. Odgovoran si prema svima, radnicima, dobavljačima, državi, gradu… moraš uložiti puno svog novaca. Ako padaš, padaš duboko. 

Ja sam nekako uspjela ustrajati u onome što sam zaista željela ja, a ne moji starci. Al, došla je na red moja mlađa sestra, frizerka. Istina, nije joj bilo lako. Godinama je radila za bezobrazne, pohlepne poslodavce koji je uglavnom nisu plaćali. I tako starci opet došli na ideju firme, otvorit će joj salon. To je dakako dobra ideja, ali za nju bi bilo bolje da je to napravila sama. Govorila sam joj nek se strpi, neka štedi i kad bude ona spremna neka otvori salon, sama. Teško je sam uspjeti u ovom svijetu, pogotovo ako si mlad i bez lipe. Starci su dignuli kredit i gurnuli je u posao. Naravno, pod njihovim uvjetima, tko drži kapital drži i vlast. Čini mi se da su to oni napravili više radi sebe nego radi nje, a opet kad te netko tako gurne na startu života imaš veliku prednost. 

Kako god, htjela sam ostati što je moguće dalje od cijele te ludnice. Puno toga su odigrali bez plana, mozga i pameti. Ne živimo više ni u istoj kući ni u istom gradu, pa ipak ne uspijevam ostati izvan, ne mogu se pravit da me se ne tiče. Za naše financijske prilike uložili su puno i stvarno bi htjela da posao uspije. Kredit treba vratiti kako god, zato moramo uspjeti. 

I tako sam se proglasila direktoricom marketinga. Na raspolaganju mi je budžet od 0 kuna, neprofesionalne, loše fotke, logo koji još nije gotov… Valjda moraš bit mađioničar da od toga nešto napraviš. Hvala Bogu da se stranice na fejsu još ne naplaćuju. Osim toga, direktorska plaća mi je 0 kuna, pa se još uvijek većinu vremena bavim traženjem bilo kakvog posla na kojem ću zaraditi bar za golu egzistenciju.

Eee, nije ni samopostavljenim direktorima lako.