Kako sam postala direktorica marketinga
Direktorica marketinga,
Sanja Benčić. Kako fensi zvuči. Da se ovako predstavljam ljudi bi mislili da
sam uspješna mlada poslovna žena, da ne radim previše, a imam preveliku plaću…
O da, kako da ne… Imam plaću točno 0 kuna, budžet za marketinške aktivnosti je
isto 0 kuna. To su stvarno izdašni financijski resursi pa svojoj kreativnosti
mogu dati oduška do maksimuma.
Priča ide ovako
nekako: …hm, ne znam ni od koliko daleke prošlosti bi krenula. Pa ajd ovako:
upisala sam ekonomiju tek tako, jer nisam imala previše izbora. Smjer marketing
jer se činio najmanje ekonomski, a najviše kreativan. A kad smo se u zadnjem
semestru svi zanijeli idejama za umjetnička rješenja promidžbenih poruka (btw,
riječ reklama je na Ekonomskom fakultetu ZABRANJENA) asistent nam reče: „Ma
pustite vi to, to rade dizajneri. Vi niste umjetnici, vi ste ekonomisti“. To nije
rečenica koju sam trebala čuti u zadnjem semestru, to je rečenica koju sam
trebala čuti prije nego sam uopće predala papire za upis.
Nisam imala
nikakvog interesa ni za biznis, ni za ekonomiju. Sanjala sam o tome da jednog
dana pišem knjige. A mom starom je to bila totalna glupost (kao i sve što sam
ikad u životu željela), govorio mi je stalno da se od pisanja ne živi i da bi
trebala otvoriti svoju firmu. Mislio je da kad otvoriš firmu novci ti sami sjedaju
na račun, ti si direktor svemira i ništa ti ne fali. Pokušavala sam ga uvjeriti
da to nije za mene, da to ne želim i ne znam, a poslovno gledajući rizik je
velik. Odgovoran si prema svima, radnicima, dobavljačima, državi, gradu… moraš uložiti
puno svog novaca. Ako padaš, padaš duboko.
Ja sam nekako
uspjela ustrajati u onome što sam zaista željela ja, a ne moji starci. Al, došla
je na red moja mlađa sestra, frizerka. Istina, nije joj bilo lako. Godinama je
radila za bezobrazne, pohlepne poslodavce koji je uglavnom nisu plaćali. I tako
starci opet došli na ideju firme, otvorit će joj salon. To je dakako dobra
ideja, ali za nju bi bilo bolje da je to napravila sama. Govorila sam joj nek
se strpi, neka štedi i kad bude ona spremna neka otvori salon, sama. Teško je
sam uspjeti u ovom svijetu, pogotovo ako si mlad i bez lipe. Starci su dignuli
kredit i gurnuli je u posao. Naravno, pod njihovim uvjetima, tko drži kapital
drži i vlast. Čini mi se da su to oni napravili više radi sebe nego radi nje, a
opet kad te netko tako gurne na startu života imaš veliku prednost.
Kako god, htjela
sam ostati što je moguće dalje od cijele te ludnice. Puno toga su odigrali bez
plana, mozga i pameti. Ne živimo više ni u istoj kući ni u istom gradu, pa ipak
ne uspijevam ostati izvan, ne mogu se pravit da me se ne tiče. Za naše
financijske prilike uložili su puno i stvarno bi htjela da posao uspije. Kredit
treba vratiti kako god, zato moramo uspjeti.
I tako sam se
proglasila direktoricom marketinga. Na raspolaganju mi je budžet od 0 kuna, neprofesionalne,
loše fotke, logo koji još nije gotov… Valjda moraš bit mađioničar da od toga
nešto napraviš. Hvala Bogu da se stranice na fejsu još ne naplaćuju. Osim toga,
direktorska plaća mi je 0 kuna, pa se još uvijek većinu vremena bavim traženjem
bilo kakvog posla na kojem ću zaraditi bar za golu egzistenciju.
Eee, nije ni
samopostavljenim direktorima lako.
Potpisujem priču o ekonomiji, smjer marketing.
OdgovoriIzbrišiSjećam se kako sam očekivao kreativne uzbudljive profesore, a dobio tete u borosanama.